Svi mi koji smo bili u rukometnom sportu danas se sa razlogom pitamo šta se desava sa crnogorskim rukometom? Kako dalje? Kuda? Šta je izlaz? Na ta pitanja ne postoji jednostavan odgovor.
Stiče se utisak da se današnje stanje u rukometu nalazi u velikoj provaliji,a pravi pokazatelj su posljednja dešavanja na relaciji Rukometni savez Crne Gore i pojedini repezentativni igrači, gje su iznijete ozbiljne optužbe na račun i jednih i drugih. kao i argumentovane tvrdnje predstavnika jednog prvoligaša da je Prvenstvo neregularno.
Čini se da je sve to pokrenulo lavinu tajnovitosti i problema rukometnog sporta u Crnoj Gori. koji su se u godinama, očigledno vješto, zataškavali i kao uključeni alarm skrenuo pažnju ne samo rukometne vec cjelokupne crnogorske javnosti.
Ono sto je najgore, većina misli da se izlaz ne vidi, ali po meni to znači da se tu radi samo o budućnosti ličnih interesa i da. bez obzira na novonastalu situaciju, čelni ljudi Saveza moraju naći modus kako riješiti goruće probleme, naročito ako se zna da predstoji odigravanje veoma važnih mečeva od kojih zavisi plasman na Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj, 2018. godine.
Ono što je dobro u svemu, jeste uključivanje Ministarstva za sport kao i želja novoizabranog ministra Nikole Janovića da pomogne da se strasti smire, naročito u pokušaju da se neke najave odlaska mladih i vrhunskih igrača i igranja pod zastavom drugih zemalja osujete i, na kraju krajeva, sve zakulisane radnje unutar Saveza, bez obzira ko bio na njegovom čelu do tančina razjasne.
Mnogo toga se mora pokrenuti. Savez se mora osvježiti, mijenjati stvari na bolje, zasukati rukave i raditi pravilno, stručno, jer nam sportske rezultate niko na tacni neće donijeti. Za njih se svi koji vole ovaj sport moramo boriti.
Ono što raduje i što je mnogo bitno, jeste da je R.S.CG. usvojio Nacrt Strategije razvoja rukometa do 2024. godine. Biće to veoma bitno za budući razvoj dogadjaja u rukometnom sportu u Crnoj Gori.
Potenciranje Strategije razvoja rukometa jedan je od dobrih poteza,ali predstavlja i nimalo lak zadatak. Sam naziv "strategija",govori o jednom dugoročnom planiranju i velikom i napornom radu da bi se ostvario zacrtani cilj!
Polazeći od realnog stanja, gdje su posljednjih godina vidljive improvizacije u radu od strane samog R.S.C.G. potom u klubovima, pa i u samom ligaskom takmičenju, gdje uopšte nema planiranja i istraživanja, snimanja i praćenja šta drugi rade, te korišćenja njihovih iskistava, ukazuje da mnogo toga treba mijenjati.
Sve ove i mnoge druge stvari koje su svima poznate i ranije oprobane, a i sada kada ih nekim novim metodama treba pokrenuti, sigurno nije lako realizovati bez dobre organizacije unutar samog Saveza, dobri menadzmentom i marketingom, a za sve to je potrebna novčana potpora.
Sport je prevelika igra da bi bio biznis, a preveliki biznis da bi bio samo igra. Ovom maksimom najbolje možemo objasniti koliko je sport ušao u biznis i koliko biznis zadire u sve grane sporta.
Svjedoci smo da je u većini zemalja rukomet u ekspanziji, jer se u njega ulaže. Naša zemlja nije dovoljno ekonomski jaka i za sada je samo sufinansijer i ne može da podrži ambicije cjelokupnog sporta. Tako, slobodno možemo reći, da se još nijesu stekli uslovi da rukometni sport dobije pravu podršku.
Zato, jedan od prioritenih zadataka čelnih ljudi u Savezu treba da bude podizanje rukometnog sporta na jedan viši nivo, kako bi se ispunili kriterijimi koji se traže i kao subjekt koji doprinosi razvoju sporta da dobije znatna novčana sredstva od drzave za organizaciju, unapredjenje i ostvarivanje zacrtanih ciljeva. U tom slučaju mogle bi da se realizuju ideje i sve što prati razvojni put.
Bit postojana Saveza je da opslužuje klubove, sportiste, naročito reprezentativne selekcije, i veći dio novca koji se dobije od države treba da se usmjeri ka sportistima.
Pored toga, treba da se krene od osnovnih načela, kao prvo - vraćanja rukometa u škole, - ostvariti saradnju sa osnovnim, srednjim školama, kao i sa Fakultetom za sport, jer se oni bave školovanjem kadrova i istrazivackim radom.
Posvetiti pažnju edukaciji stručnog kadra i uključivanje što više djece u trenažne i takmičarske aktivnosti.
Osvrnuti se na rad medija čija je posvećenost rukometnom sportu veoma loša i ovaj sport je praktično u medijskom zapećku.- organizovati češće Okrugle stolove i pozivati kompetentne ljude, predstavnike klubova, trenere, sudije, sadašnje i bivše igrače, sportske novinare, predstavnike navijača, po mogućnosti predstavnike Olimpijskog komiteta i druge, gdje se može izvući dosta dobrih zakljucaka.
Organizovati mnogo bolje i kvalitetnije ligaško takmičenje i podignuti na veći nivo kult reprezentacije!
Kada je riječ o lligaškom takmičenju, treba raditi na stvaranju ujednačene i kvalitetne lige, kako u muškoj tako i u ženskoj konkurenciji. Podrškom drzave, uključivanjem ljudi iz svijeta biznisa i saradnjom sa lokalnim samoupravama iz kojih su klubovi, dakle sa unaprijed zaokruženom finansijskom konstrukcijom, klubovima bi bilo omogućeno da se organizuju na pravi način i da sa iste startne pozicije krenu u borbu za bodove.
Kroz takav kvalitetan sistem takmičenja naš rukomet bi dobio predstavnike koji bi dostojno reprezentovali crnogorski rukomet kako u regionalnim takmičenjima, tako i u evropskim kupovima.
Nezaobilazna bi bila klupska obaveza da se pravilno i stručno selektiraju mlađe kategorije, koje bi trebalo da uz seniorske selekcije budu uključene u sistem ligaškog takmičenja.
Reprezentativne selekcije treba da funkcionišu slično onom kako je to slučaj i do sada gdje bi okosnicu reprezentacije činili igrači koji igraju u inostranstvu, ali i iz domaće lige, gdje bi, sigurno, neki od njih imali šansu da obuku dres reprezentacije.
Sve pomenuto ali i druge varijante, neće biti lako sprovesti i za kratko vrijeme realizovati, ali vrijedi pokušati.
Poznate prilike i delikatna dešavanja na uzburkanoj crnogorskoj sportskoj sceni kao i namjera ministra Janovića da istu dovede u red, daje nadu svima koji prate i vole sport, da će se stvari početi rešavati. Ali, samo bez trulih kompromisa.
To se odnosi na kompletan naš sport, a posebno na rukomet. Rezultati će ubrzo biti evidentni. To treba uraditi što hitnije. Za dobro crnogorskog rukometa!
Srdjan Ćulafić
Autor je diplomirani menadzer u sportu i
bivši as RK Berane člana Prve
savezne rukometne lige SRJ
