Srdacan susret– Dobar dan, čika Prle, kako ste?

– Ivice… Uvijek mi je drago da te vidim.

– Vi u šetnji?

– Eto, koliko se može… Često te supruga i ja pominjemo. Ti si jedan, zaista, divan čovjek. Uvijek raspoložan za razgovor i nasmijan. Pravi anđeo.

– Da, čika Prle, hvala vam na takvom mišljenju. I vi ste meni dragi.

– Što ne svratiš, zašto nas ne posjetiš? Moja Vida bi bila presrećna da dođeš k nama na kafu.

– Kako je ona? Kako su Olga, Mira i Vanja? Dolaze li?

– Dobro je Vida… Ćerke su, takođe, dobro. Javljaju se.

– Hoće li Mira dolaziti ovoga ljeta?

– Hoće, javila je da hoće.

– Volio bih da se vidim s njom. Mi smo baš znali da se družimo…

– Da, doći će. Doći.

– Kad bih znao kada… Nijesmo u kontaktu, nemamo telefone.

– Reći ću joj da ti se javi od nas.

– Bilo bi lijepo. A ja ću vam ostaviti svoj broj.

– Može, Ivice. Ona tebe mnogo cijeni.

– Imate li telefon da ukucate?

– Ne, nijesam ga ponio.

– Razmišljao sam da bi ona najbolje mogla da mi pomogne oko realizacije audio zapisa jedne moje poeme.

– Da, ona može da ti pomogne.

– Nekad, prije dvadesetak godina, na promociji iste knjige ona je čitala jedan kraći odlomak. To je bilo tako dobro i upečatljivo. Ona ima sjajan glas i dikciju.

– Da, da. I radi kao spiker na televiziji. Mira mi je zlatna.

– Imao sam s njom neke kombinacije oko snimanja tog diska, ali nikako da se sretnemo i dogovorimo …

– Pa, sad kad dođe.

– I da joj poklonim svoju novu knjigu. Od onda sam ih objavio desetak.

– To je lijepo. Ti si uvijek i u svemu bio pedantan.

– Jedino nam preostaje da vam napišem svoj broj, a vi me pozovite kad ona dođe. Imate li olovku?

– Ne, ne nosim je.

– Možda imaju u onom kiosku. Hoćete li biti ljubazni da pođemo donde.

– A mogao bi knjige da ostaviš kod Marka, u njegovu radnju. On često dolazi kod nas i donijeće mi ih.

– Nije mi problem i vama da ih donesem, Markova radnja je do vaše kuće…

– Nijesmo više tu. Kupili smo stan.

– Čestitam. A gdje?

– Kod škole.

– Onda ste mi još bliže. I moj stan je u tom dijelu.

– Kod Marka, kod Marka ti to ostavi.

– U redu je za knjige, ali...

– Baš mi je drago što smo se sreli. Vidi će biti milo kad joj budem pričao.

– Ako ste pošli kući, pridružiću vam se, da tamo izmenjamo brojeve.

– Pošao sam do banke. Samo ti knjige ostavi kod Marka.

– Kako da znam kada će Mira biti ovdje?

– Sve najbolje, pozdravljam te. A ti vidi kako ćeš to najbolje da izvedeš.

I pođe u sasvim suprotnom pravcu od banke.

Perica Jokić

 

Otvorena televizija eu banner

 

Aforizam dana:

U Skupštini je komedija, a oko Skupštine je tragedija.
Selimir Kostić
Aforizmi >>>

Predstavljamo knjigu:

Preporučujemo knjigu:

 

Vildan knjiga

 

Priča eSpone