Svedski stoZbilo se to u jednom poznatom i velelepnom hotelu, izvan granica naše zemlje! Nije sada toliko ni važno da li se hotelsko zdanje nalazilo u nekoj od susjednih država ili negdje mnogo dalje, ali nije naodmet, eto prevashodno, zbog moguće znatiželje, napomenuti da je, ipak, bio u pitanju evropski prostor. Zadesio sam se u tom hotelu sa pet zvjezdica upravo u vrijeme održavanja nekog veoma značajnog savjetovanja iz oblasti ekonomije ili turizma, ko će to sada znati!

Naravno, kakvo bi to bilo savjetovanje da na njemu nije bilo i naših ljudi i to iz gotovo svih krajeva zemlje, ponajviše debelih, umašćenih direktora i šefova razno - raznih preduzeća i poduzeća, zalizanih frizura, nakvašenih pivom, u boljem slučaju briljantinom ili orahovim, odnosno, čičkovim uljem a sve u nastojanju da se smire rijetke dlake, koje su rasle poput televizijskih antena, zatim njihovih uparadjenih supruga, sa najskupljom odjećom i obućom, kupljenom posebno za ovu jedinstvenu priliku, onda dugonogih i izazovnih sekretarica – ljepotica, koje mogu da iznjedre samo naši krajolici a bilo je tu i raznih stručnjaka, kao i svih onih koji su sastavni dio takvih okupljanja.

Iako se, prije toga, nikada nijesmo sreli a niti, pak, čuli, svi su oni uspostavili sa mnom onaj prepoznatljivi zemljački odnos, sa porodičnim prizvukom, tako osoben za naše ljude kada se nadju u bijelom svijetu. Družili smo se u vrijeme njihovog slobodnog vremena, nakon svih tih silnih predavanja, izlaganja i rasprava, sjedeći zavaljeni u udobnim kožnim sjedeljkama u predvorju, osjećajući se kao da smo dvorani nekog dvorca iz bajke, zaboravljajući, u potpunosti, na zemaljske brige, teškoće i nevolje. Shvativši da sam poprilično strpljiv i da mogu da slušam njihove priče, mnogi od njih su nastojali da se nadju u holu kad sam i ja bio tamo. Tako sam se naslušao priča o uspješnoj i prepametnoj djeci, o unukama i unucima, o tome kako su progovorili i prohodali mnogo prije nego li je to uobičajeno i kako znaju da urade te ovo, pa ono a bilo je i hvale za vrijedne supruge i za njihovo čudotvorno djelovanje u kuhinji, pa i pravih nadahnutih besjeda o njihovim tortama, pitama i jelima od kojih zastaje dah, a nijesu zaboravljeni ni opisi kuća sa bazenima, velikih stanova i vikendica.

Naše druženje se nastavljalo i u ogromnom restoranu, sa baroknim svijećnjacima, u vrijeme objeda, kada smo tamanili gastronomska čuda sa švedskog stola, uz slatke nedoumice oko toga šta sve treba odabrati i staviti na tanjir.

Kad već spominjem švedski sto, nikako mi nije jasno, kako smo dopustili da takav način postavljanja i nudjenja hrane, obično za doručak ili večeru, Švedjani nazovu svojim, iako se kod nas odvajkada, još od pradavnih vremena, tako i radilo, dočekivalo i ispraćalo, a, bogami, i sada, i to sa još obilnijim ponudama, obogaćenim, izmedju ostalog, i pečenom ili kuvanom jagnjetinom, teletinom i svinjetinom i drugim našim djakonijama; zanimljivo je da sam u sklopu ponude ovog stola, pored mnoštva slanih i slatkih jela i namirnica, naišao na pravcijatu domaću, nadasve ukusnu, poparu, u jednom prelijepom porodičnom budvanskom hotelu "Aquamarin"!

Švedski sto ili kako to kažu Švedjani "smörgåsbord", predstavljen je prvi put na Svjetskom sajmu u Njujorku 1939. godine, u njihovom izložbenom paviljonu, u  restoranu "Tri krune" a tokom vremena takav vid ponude hrane prihvatile su uprave mnogih hotela širom svijeta.

HotelU sali za objedovanje hotela u kojem sam bio odsjeo, caklilo se sve od besprekorne čistoće a i bjelasalo se i šarenilo, u isto vrijeme, od raznovrstne hrane sa odbljeskom nestvarnog. Uz sve namirnice, pa čak i uz razne vrste hljeba, lisnatih pogačica, kiflica, zemički, pašteta, bili su postavljeni, izvanredno grafički riješeni natpisi, na kojima je pisalo sve o tim namirnicama, recimo, datum prozvodnje, naziv proizvodjača, zemlja porijekla, zatim ko je uvoznik, nabrojani su i svi sastojci i to u najtačnijim mjerama. Sve je to bilo ispisano, čini mi se, na svim značajnijim jezicima svijeta.

I, odjednom, dok sam se upravo spremao da uživam u predjelu, i to u prvom parčetu nekog posebnog sira, spazio sam na zidu veliko uokvireno obavještenje, jedno jedino, napisano na našem jeziku i to ćirilicom i latinicom - "Zabranjeno je iznošenje hrane iz sale“! Parče sira, prema kojem sam bio već usmjerio viljušku, ostalo je nedirnuto na tanjiru, zarobljeno izmedju pršute i maslinki a jutarnji vazduh, koji je u talasima ulazio kroz otškrinute prozore, namah se uskovitlao kroz salu. Obuzeli su me, istovremeno, srdžba, jed i bijes i sve me je to navelo na pomisao da moram hitno nešto uraditi i da natpis sa zida mora nestati. Odlučio sam da se, uz pomoć visoke i plavooke zemljakinje, koja je engleski govorila kao da je rasla u Londonu, pojasnim sa domaćinima i, ako to bude potrebno, i sporečkam a i da ih naružim što su se, na takav nezapamćen način, drznuli da se obruše na moj napaćeni, namučeni, goloruki, nevini i ničim izazvani narod!

U trenutku kad sam se spremao da ustanem i odem do plavooke i onda da se ustremim na osoblje sale ili hotela, svejedno, obuzela me je iznenadna hladnoća kad sam krajičkom oka spazio kako većina mojih zemljaka i zemljakinja, tajno, neuhvatljivo, nadasve vješto, trpa hranu u već pripremljene torbe, u ispražnjene ženske torbice, pa čak i u džepove, uvijajući neka masnija parčad mesa, odreske i kolače u salvete, nadmudrujući, poput najpriznatijih i najpoznatijih svjetskih madjioničara, ukočene konobare i nadzornike restoranskog dijela, koji su stajali raspoređeni duž sale, uzalud bečeći naokolo!

Milija Pajković

Aforizam dana:

Najmanje dobijamo od kada daju sve od sebe.
Vladislav Vlahović
Aforizmi >>>

eSpona OTV EU

Otvorena televizija

viskom 300x250

Predstavljamo knjigu:

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Zeljko Rutovic Postmediji knjiga

 

Priča eSpone