Dusanov zakonikMoji snovi su, ponekada, kao pravcijati filmovi - iako je, navodno, naučno dokazano da san traje samo djelić sekunde i ništa više, kad se razbudim čini mi se  da se odvijao cijelu vječnost! Naravno, pod uslovom da ga i zapamtim, jer se većina snova veoma teško pamte. Zato je najbolje da se i odmah zapišu i sklone negdje u stranu, da bi se mogli poslije, natenane, i ispričati. Često tako u snovima skliznem u neke nepoznate, a prelijepe predjele i vazda doživim dosta toga zanimljivog.

Sanjam tako, prije neko veče, kako šetkam nekom udolinom, svuda naokolo prekrasne planine, a njenom sredinom teče izuzetno bistra rječica, toliko providna da se mogu vidjeti ribe kako slobodno i bez straha igraju svoje igre u virovima i brzacima. Nigdje zgrada, asfalta, nigdje kafića, mobilnih telefona, auta, nigdje ništa, samo uzani kolski drum, okolo njega razno cvijeće i nekakav dvorac kao iz bajke, posađen na vrhu brda. A u dolini, sa obje strane rijeke, rastegla se nepregledna polja puna pšenice bjelice, koje u zlato okivaju zlaćani sunčevi zraci. Usred polja, usred tog prostranstva, prelijepe djevojke, dugih kosa kao u vila nagorkinja, neke i sa bujnim pletenicama, u krasnim narodnim nošnjama, žanju li žanju. Naočiti mladići, takođe slično obučeni, vežu snopove za njima, a njihova pjesma, doduše, nekako čudna, nepoznata, a opet umilna i prijatna do krajnosti, izvija se visoko u plavetnilo! Ni traga od ovih današnjih zavijačkih i unjkavih pjesmica, od kojih te, naprosto, hvata jeza..!

I taman dok sam se kretao prema njima, začuh topot konja i najednom me okružiše nekakvi vitezovi oklopnici. Stadoh, ne mogući da se pomjerim ni desno, ni lijevo, niti pravo, a ni nazad! Najprije pomislih da je u toku snimanje nekakve istorijske serije ili, možda, i filma, i krenuh da se pomjerim iz kadra, očekujući da čujem glas režisera.

No, umjesto toga začuh neki drugi glas, prilično zapovjednički, i shvatih, da neko naređuje nekom od vitezova da me negdje odvedu. Brzo me posadiše na konja bijelca i obretoh se ispred onog dvorca na vrhu brežuljka. Kad sam sjahao, otvoriše se masivna hrastova i okovana vrata, a svi oboriše glave prema zemlji, neko pade i ničice i udjoh u ogromnu odaju. Nekako na sredini raskošne prostorije bijaše zlatni presto, a na njemu sjeđaše lijep i stasiti mlađani delija, sa zlatnom carskom krunom na glavi. Uz njega bijaše prelijepa nevjesta, takođe, s krunom, optočenom biserima i dragim kamenjem, koja predivno pristajaše njezinom izgledu, a i bujnoj tamnoj kosi. Naokolo bijahu raspoređeni dvorkinje i dvorani, neko na posebnim poluležajima, neko na izrezbarenim masivnim stolicama-naslonjačama. Car je nešto govorio, a svi su ostali, pretvoreni u uvo, slušali. Shvatih brzo da je to, glavom i bradom, car Dušan Silni, sa svojom suprugom Jelenom i svitom.

I u takvom predivnom snu  pomislio sam da sve to sanjam!

Kada krenuh da im odam određene počasti, kako, uostalom, i treba carskim ličnostima, car samo odmahnu rukom i pokaza mi na udobnu orahovu sjedeljku, tik, pored njega.

- Sjedi, zemljače! Opusti se potpuno i ponašaj se kao da su u svojem domu. Moj si gost!

Osjećao sam se kao dijete kad se nađe pored junaka iz svoje mašte - eto, zasjeo sam pored čuvenog cara Dušana, najmoćnijeg vladara svojeg doba, ne samo naših prostora, nego i Evrope, nastavljača djela Aleksandra Makedonskog. Pokorio bi Dušan Silni cijeli kontinent da ga ne otrovaše u naponu snage i moći. A i pored carice Jelene! Kakva počast!

- Poslužite se ovim đakonijama i slatkišima - ponudi carica umilnim i cvrkutavim glasom   i ukaza na prenatrpanu trpezu svim i svačim - eto, vidjećete da su to sve naše namirnice, naša hrana, osobena i naš izum, a ne sa strane, kako to sada mnogi pišu. Kad se kod nas jelo viljuškama i noževima, i to zlatnim, mnogi su komadali meso i ostalo rukama. Kušajte piletinu u medu, biftek sa bijelim lukom, pečenu svinjetinu, ovnujsko meso, šljive punjene kozjim sirom u slanini, imate proju, cicvaru, poparu, gibanicu, sve vrste divljači, pa, onda, naše i samo naše baklave, ne ustručavajte se.

A onda nasta tišina, koju nakon nekog vremena razbi gromkim i jasnim glasom car:

 - Želim da pomognem svojem narodu i sada, u tom vašem vremenu, i da ga spasim od svega što ga čeka, i to od ovih napasnika iz bijelog svijeta, a i od ovih domaćih, a i od svakog jada koji se srušio na njega. Znam,  biće mi teško, jer ste sve što sam osvojio i stekao očas pogubili i rasprodali, a o ostalom i da ne pričam.

- Znam, ali šta mogu - odgovorio sam tiho.

- Moći ćeš, moći! - zagrmio je car - kad se vratiš iz ovog sna, ispričaćeš ovo što ću ti reći i šta si sve ovdje vidio.

- Ali, gospodine, blagorodni naš care, kome da kažem, pobogu, briga njih za našu prošlost i budućnost,  ko vlast, ko narod, to je sve kao da ih je neka zla i naopaka sila  opčinila, te prodaj ovo, te prodaj ono, te hoće ovamo, te hoće onamo, te dovedi onoga, te dovedi onoga, a takva je drpina  i krađa na sve strane, da se ne može ništa učuvati. A i vidite, naša djeca ništa ne uče o vama i vašoj vladavini, baš ništa.

- Zato ću ti sada i sve pojasniti, samo bez sjekiracije. Čuo si za moj Zakonik?

- Naravno, naravno! Taman posla da nijesam čuo.

- Onda ti je poznato da se on sastoji od dvjestajednog člana. U njemu sam sve obuhvatio, sve podanike mojeg carstva, i one iz vlasti i običnog naroda. Poznato ti je da su kazne, između ostalog, za sve krivce odreda, odsijecanje uha, nosa, prstiju, šake, ruke, oslijepljivanje i šta sve ne još pride!

- Poznato mi je!

- E, slušaj sada!  Da ga nijesam stvorio  i da ga nijesam počeo primjenjivati muke bi grdne vidio sa ovim našim narodom. Da nijesi, slučajno, sreo u mojem carstvu,  nekog ili neku, bez prstiju, šake, ruke, jezika, oka, očiju, nekog ili neku da je propisno isprebijan ili isprebijana?

- Nijesam!

- A, da si, kojim slučajem, naišao kad sam počeo tek da ga koristim, auuu, ne pitaj,  velika bi te muka snašla od onog što bi vidio. Kakvo je to bilo samo fikarenje, i to na sve strane, fikni tamo uvo, ofikari ovdje nos, poreži tamo jezik,  odreži ’vamo prst! Ali poslije divota i sve mirno i poslušno. Tako će te i vi da uradite, da primjenjujete moj Zakonik, jer  ja sam vaš pravi vladar i car. Najprije po nos i uvo da ofikarite onim istoričarima koji ne znaju da nijesmo izgubili boj  na Kosovu, a i koji prekrajaju našu istoriju onako kako to nekome odgovara; pa onda šiba i rezanje kojeg uvceta ili jezička pojedinim lingvistima koji ne znaju da je naš jezik naš jezik! Eto vidiš u ovom Zakoniku se koristi riječ ,,baština“,  jasno ti je onda čija je to riječ, a i mnoge druge; tome ko takve budalaštine piše ili govori, treba  malo britve i onda će pisati i pričati ono što je tačno, a ne ono što mu neko kaže ili naredi. Onda ovo sa fikarenjem, podrezivanjem ili rezanjem, nazovi ga kako hoćeš, noseva, ušiju, prstiju, nastaviti sa mnogim političarima, ne kažem sa svim, ali ih je na buljuke, i to nekim iz vlasti i ovim koji su, tobože, protiv nje, a tajno rade za nju! Njima treba fikariti s posebnim zadovoljstvom i natenane, dobro će onda svi razmisliti da li da uđu u vlast i u politiku, a ako uđu biće im jasno da jasnije ne može biti da ne smiju lagati narod, dirati narodne pare, a ni ničije,  a i svim vrstama žbirova i doušnika, lažovima, pa mnogima iz svijeta kulture, naročito nepismenim, polupismenim i neobrazovanim koji su se uvukli u nju, mnogimq iz svijeta nauke, pa i svijeta sporta, ,,jajarama“ i lopužama  svih oblika, svim onim nemoralnim i kome li ne i sve još...

- I kome li ne još, i kome li ne još i kome li ne još - odzvanjalo je besomučno u mojim ušima i, upravo, u tom trenu sam se razbudio ili vratio iz sna.

-Uhhhhhhhh - izustio sam, ne znajući da li da nastavim da spavam ili da ustanem.

Nešto razmišljam, iako je san samo san -  kad bi se sad u ovo naše vrijeme ispunila Dušanova želja i počeo primjenjivati njegov, nadaleko poznati, Zakonik, najprije, naravno, kod nas, a i u okruženju, koliko bi  samo bilo onih bez noseva, ušiju, jezika, ruku, šaka i prstiju!

Auuuuuuuuuuuu, ništa ne pitaj!

Milija Pajković

Aforizam dana:

Nije čudo što i mrtvima stižu pozivi za glasanje, nego što se odazivaju.
Vladislav Vlahović
Aforizmi >>>

eSpona OTV EU

Proslava 30 godina plava

Otvorena televizija

Predstavljamo knjigu:

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Vildan knjiga

 

Preporučujemo knjigu:

 

Zeljko Rutovic knjiga Postmediji

 

Priča eSpone