berane1Naprosto je neshvatljivo kako su domaći lingvisti mnoge naše izvorne riječi olako proglasili romanizmima, germanizmima, turcizmima! Po njihovom bi ispalo da mi i nemamo naš jezik, nego da smo bili nekakav mumlavi, mutavi i ropski narod, koji je sve ono što vrijedi dobio od drugih - sa strane!

Srećom, ostale su u životu mnoge naše iskonske riječi, koje su odoljele svemu i svačemu, da prkose bremenitom vremenu i da na najbolji mogući način odslikavaju  pravu mudrost i filosofiju života, a, u isto vrijeme, i da svjedoče, o našoj dubokoj starosti i samosvojnosti. Iako, na prvi pogled mnoge izgledaju sasvim jednostavne i jasne, ipak je potrebno dosta pronicljivosti i dovitljivosti da bi se proniklo i ušlo u njihovo pravo značenje! I ne samo to - mnoge naše izvorne riječi i rečce unijeli su u svoje jezike oni narodi koji su u raznim vremenima pristizali na Balkan, a i kad smo mi, vojno ojačani i osokoljeni, pohodili najudaljenije krajeve zemljinog šara!

Nema mjesta, nema varoši, nema sela ili seoca na našim prostorima, da nema nekakav svoj poseban jezik, nekakve svoje zanimljive riječi. Jezik beranske doline sadrži sijaset takvih riječi, kao, naprimjer: gledna, gledni, bulovi, kerisavanje, naja, šipiti, čorisavanje, baljov, kipra, avraula, bikna, aknuti, čoldo, očevrljat', paćnica, bizgulja, brklja, baljomez, mrčo, mrčojka, tuluman, bečokile, ljivosati, matrak, ljosko, tuturiku, otu, netu, turiti, čamiga, šlapisavanje, džaklja, bandoglavile, tudijer, tunder, tunek, tunak, kombrljanje, šer, tudijen, ovudijen, patisat', potolje, koruba,  bljuznuti, tmuša...

Inače, jedna od najosobenijih riječi ovog podneblja je, svakako, riječ tafra! Ako neko laže, kaže se - uh, ala tafriše! Ako se neko pretjerano i učestano hvali, opet se kaže - taj i taj tafriše! Ako je neko naporan i dosadan, isto se zaključuje - eh, te tafre! Ako neko mlati praznu slamu ili priča ,,ni u kola, ni u san“, takođe, se svrstava u tafradžije. Slično nešto onima, koji za to kažu - ,,teke, ha“!

Tafradžija je bilo oduvijek, ali ih je, ili se to tako samo čini, sada ponajviše! Vjerovatno ih je na vidjelo izbacilo ovakvo vrijeme, a na njih se može naletjeti bilo gdje - u kafanama, kafićima, hotelima, motelima, na ulici, na šetalištima, u kancelarijama, na raznim sastancima, u prirodi. Mnogi nasjednu na njihovu tafru i oni zahvaljujući upravo njoj završavaju svoje poslove, zapošljavaju se, dobijaju pare, postaju ono što i žele, drugim riječima, desi im se ono ,,lezi 'ljebu da te ijem“...

Pojedine tafradžije prosipaju takvu tafru da ti, naprosto, dođe muka od nje, a zna ona, često, da potraje i po dva-tri sata. Кad se poslije zapitaš šta su oni, u stvari, htjeli da kažu, ne možeš to nikako dokučiti, pa da si i jedan od najpametnijih, ne samo u varoši, nego i mnogo dalje! Pričaju oni tako o svemu i svačemu, ne daju nikome da dođe do riječi,  a skoro da je bezuspješna zaštita od njihove galame i balavog prskanja iz ustiju. Za svoju priču koriste sve raspoložive trenutke i to na raznim sastancima, veseljima, okupljanjima, dvoridbama, sahranama, sjedeljkama. Oni tafrišu smišljeno i postupno, najčešće u krugu prenosnika, veoma važne karike u tafrisanju. Prenosnici su najgora vrsta tafradžija, jer često pogrešno, namjerno ili nenamjerno,  prenose tafru. Inače, tafradžije se ne podnose između sebe i uvijek se okome jedan na drugoga, naravno, kad su nekom od njih okrenuta leđa.

U varoši u kojoj nema mane, vrvi od tafradžija - oni su „najbolji“ u svemu, oni su ,,najbolji“ majstori, naučnici, istraživači, muzičari, pjesnici, pisci, slikari, novinari, sportisti, treneri, oni znaju svakoga, njih zna svako, ma oni su smislili sve što vrijedi u varoši i danonoćno ogovaraju one uspješne, mrzeći ih, i izmišljajući u svoj svojoj nemoći, o njima sve i svašta. Oni uče zubare kako da vade i opravljaju zube, hirurge da operišu, majstore kako da majstorišu, profesore kako da predaju, pisce kako da pišu, ma uče svakog svemu i svačemu. I ono što je najgore, mnogi od njih obavljaju raznorazne važne dužnosti u različitim oblastima pokrivajući  značajna radna mjesta.

Posebna podvrsta tafradžija su lažovi i lažovke! Postoje tri vrste lažova; u prvu grupu, onih bezopasnih, spadaju oni koji lažu da bi samo ostavili  utisak u društvu. Oni ne diraju nikog i pričaju o svojim lažnim dogodovštinama iz domena ljubavi, posla i umješnosti.  Drugoj vrsti  pripadaju oni koji lažu, a poslije počnu i sami da vjeruju u svoje laži! Treća je najkvarnija i najopasnija - to su oni koji izmišljaju i lažu da bi nekom napakostili, a tih je ponajviše!

Niko nije naučno utvrdio ko je izmislio riječ tafra, koja odolijeva neumitnom zakonu vremena i prenosi se s koljena na koljeno poput bajki, pripovijedaka, pjesmama i basni, provlačeći se kroz tunele vremena! Isto tako niko još nije proučio sva svojstva i mogućnosti beranskih tafraša, jer oni premašuju  uobičajene okvire  zvanične psihologije, psihijatrije i svih sličnih naučnih disciplina. O tafrašima mogu da se pišu pjesme, priče, drame i romani, ali, isto tako i eseji i studije! Mnoštvo je primjera njihovog izronjavanja iz životnog taloga u koji su bili gurnuti zbog mnogo razloga, ali ponajviše što im je i tamo bilo mjesto. Кad izrone, ništa ih više ne može vratiti nazad jer počinju vješto da plivaju kroz sve vode, ulagujući se svemu i svakome, ubacujući se u sve političke partije, a kad se dočepaju posla i dobrog mjesta ostaju doživotno tamo, pripijeni uz svaku vlast kao pijavice.

Između žbirova, odnosno špijuna, i tafraša skoro i da ne postoji nekakava razlika, granica je tako tanka, da oni ševrdaju po njoj  padajući, pokatkada,  tamo ili amo!

Često, bez obzira na to koje je godišnje doba, pritisnu beransku dolinu nekakve čudnovate magluštine koje se razlikuju od onih uobičajenih, koje se javljaju, mahom, s kasne jeseni. One su guste, baš kao bjelasički sir, pa se učini da se mogu rezati na grude. Od njih se  nekima javi u grudima nekakva neodređena, skoro bolna tjeskoba, nekakvo čudnovato gušenje!

No, kad se to osjeti, ne treba se previše brinuti - nijesu sigurno u pitanju nekakve poteškoće sa disanjem i plućima, nijesu u pitanju ni bronhitis ili astma, radi se tu u stvari, samo o raznim taframa,  razlivenim poput skorupa u karlici, naraslim kao pekarski kvasac, koje plutaju vazduhom i nebesima, jer im je na zemlji, uistinu, pretijesno!

(Iz objavljene knjige "Varoš bez mane“)

 

 

Aforizam dana:

Politička scena se toliko brzo menja da akteri jedva stignu da se presvuku.
Vesna Denčić
Aforizmi >>>

eSpona OTV EU

Otvorena televizija

Predstavljamo knjigu:

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Zeljko Rutovic Postmediji knjiga

 

Priča eSpone