Braho Adrovic LuksemburgAutorsko veče koje mi je u lusksemburškom gradu Rumelanž 18. januara ove godine organizovao Zaavičajni klub "Bihor" je po atmosferi koja je vladala i po mnogo čemu drugom je jedno od najbolje organizovanih mojih književnih večeri. U toku svoje, relativno duge, književne karijere učestvovao sam na nekoliko stotina raznovrsnih književnih manifestacija.

Publika me je uglavnom dobro prihvatala i na pozitivan način reagovala na pjesme i stihove koje sam govorio. Imao sam priliku da govorim svoje pjesme na velikim književnim manifestacijama kao što je nekada bio Festival "Jugoslovensko rodoljublje danas", koji je održavan na Jasikovcu, kod Berana, gdje sam čitao svoje pjesme pred nekoliko stotina posjetilaca ili u velikoj dvorani Kolarčevog narodnog univerziteta, pred oko 700 posjetilaca, među kojima je bio i veliki broj doktora nauka, državnika i istaknutih kulturnih i javnih radnika.

Imao sam i čast da mi se priredi i jedno od najuspješnijih književnih večeri u prostorijama crnogorskog Konzulata u Frankfurtu na kome su govorili generalni konzul Branislav Karadžić, konzul Dejan Vuković, prof. dr Draško Došljak, pjesnik Dino Burdžović i novinar i publicista Vojo Jestrović, te naša zemljakinja profesorica Semra Islamović - Šukurica.

Bilo je to, bar za mene, veče za nezaborav i po promoterima i po toplom i srdačnom prijemu kao i po publici. Ipak, iako ne na takvom nivou, autorsko veče u organizaciji Zavičajnog kluba "Bihor" je bilo nešto posebno, po sveukupnoj intimističkoj i prisnoj atmosveri.

Prisnost koja je uspostavljena sa promoterima moje poezije i koja je vladala tokom zvaničnog programa i nakon njegovog završetka je nešto posebno i nesvakidašnje. I teško ponovljivo. Sve je to doprinijelo da sam se te večeri u Rumelanžu osjetio kao da sam u drugom zavičaju i da sam učesnik nekog posebnog velikog zavičajnog posijela kome prisustvuju sve sama moja rođena braća i sestre i najuža rodbina.

Na večeri je, dakako, bilo i moje rodbine. Među njima i dva rođena brata, Sadrija i Vejso, koji u Luksemburgu žive i rade više od tri decenije. Bila su i dva suprugina brata, koji žive u Njemačkoj: Nusret i Fako sa suprugama.

Ostali su svi bili iseljinici sa naših prostora, u prvom redu sa područja Petnjice, Berana, Bijelog Polja, Rožaja i Novog Paazara. Bio je prisutan i jedan Goranac.

Sve njih, naravno, nijesam mogao prepoznatii. Na veče je stigao i Beranac Ervin Mandžukić, koji sada radi u "Karitasu" u Luksemburgu, humanitarnoj organizaciji kojoj sam, svojevremeno, kao predsjednik žirija potpisao povelju o Nagradi "21.jul", a koja i danas krasi zidove te organizacije.

Braho Adrovic Luksemburg 1

Sve je to uticalo da se u meni probude emocije koje su mi uljepšale ne samo ono veče, nego i cjelokupan dvadesetodnevni boravak u Velikom Vojvodstvu Luksemburg. Maloj državi velikog srca, koja je poznata i po tome što je za vrijeme krize koja je vladala početkom devedesetih na prostorima,sada već bivše nam zajedničke domovine Jugoslavije, širom otvorila vrata za sve one ljude sa naših prostora koji su bježeći od straha, rata i ekonomske krize u njoj zatražili utočište.

Ono što me posebno impresioniralo je činjenica da je skoro kompletna uprava Zavičajnog kluba "Bihor" bila angažovana u pripremi i samom toku književne večeri. Nakon dogovora i utvrđenog programa večeri predsjednik Skupštine ovog kluba, Raif Adrović je uradio plakat sa najavom večeri koji je sekretar udruženja, Hamdija Rastoder, objavio na Facebook stranici ZK, koju su potom preuzeli portali i druge društvene mreže.

Prdsjednik Skupštine ZK "Bihor" je na znalački način vodio i cjelokupan zvanični dio programa i ispoštovao sve moje želje i sugestije. U program se uključio i sekretar ZK, koji je sa puno emocija u uvodu večeri pročitao moju pjesmu sa zavičajnim motivima "Razglednice iz Vrbice".

Više nego dobar uvod u zvanično tumačenje moje poezije bio je i 15-minutni insert iz dokumentarnog filma „Lirik sa Lima“, poznatog podgoričkog novinara, publiciste i književnika, Bogića Rakočevića. Od poznatog književnika i publiciste, Faiza Softića, autora poznatog romana "Pod Kun planinom" i glavnog i odgovornog urednika revije "Bihor" koja izlazi u Luksemburgu sam, s pravom,očekivao stručne i kompetentne opservacije o mojoj poeziji, mada me je iznenadio govoreći o mom stvaralaštvu u kontekstu savremenih evropskih književnih tendencija.

Braho Adrovic Luksemburg 2Ipak, ono što me posebno iznenadilo bio je osvrt Remzije Ajdarpašića na moju knjigu poezije "Mapa bolnih mjesta", koju sam uz pomoć sredstava Ministarstva kulture objavio prošle godine.

Znao sam da i on piše, da je objavio jednu dobru knjigu kratkih priča, ali nijesam mogao ni pretpostaviti da jedan diplomirani inženjer može tako znalački "ući", da se tako izrazim, u suštinu knjige i poetskih poruka koje i po meni nosi ova knjiga. On me fascinirao, posebno zbog ugla gledanja na moju poeziju koji je odabrao.

Kada je riječ o autorskoj večeri moram, naravno, posebno izdvojiti tople riječi dobrodošlice i izvanredno nadahnuto obraćanje predsjednika Upravnog odbora ZK "Bihor", Eska Halilovića koji je kao najvažnije kategorije u aktivnostima ovog kluba, osim što kavalitetnije integracije crnogorskih doseljenika u luksemburško društvo, je istakao i orjentaciju ZK na njegovanju kulture i kulturne baštine, te uspostavljanju što čvršćih veza sa stvaraocima, kulturnim i naučnim radnicima iz Crne Gore i užeg zavičaja, kako bi se očuvale kulturne tradicije kraja iz kojeg dolaze, a posebno mladih.

Na kraju, ono što je posebno uljepšalo i uveličalo ovo druženje sa mojom poezijom, bila je publika. Sala ZK bila je tijesna da primi sve one koji su i pored nama Balkancima nepojmljive zauzetosti, željeli da prate program, a njih desetak je skoro čitav sat vremena provelo stojeći kako bi pratili program.

Ne smijem zaboraviti i nesebično angažovanje našeg iseljenika iz Petnjice, Šaba Kršića, koji je na njemu svojstven način uspio da motiviše prisutne za kupovinu mojih knjiga tako da je 35 primjeraka, koliko sam ponio sa sobom u Lukseburg, za vrijeme trajanja autorske večeri rasprodao.

Neka mi ne bude zamjereno, želim da istaknem da su dvije moje male unuke, šestogodišnja Lina i osmogodišnja Sara, koje su rođene i žive u Luksemburgu "prvi put prisustvovale nekoj književnoj večeri" i bile su, kako su mi rekle , zadovoljne! (Njihova ocjena mi je posebno bila "važna").

Šta na kraju reći: jedno veliko hvala organizatorima! I promoterima! I publici!

 Braho Adrović

Foto: Fokuspress.com

Aforizam dana:

Najmanje dobijamo od kada daju sve od sebe.
Vladislav Vlahović
Aforizmi >>>

eSpona OTV EU

Otvorena televizija

viskom 300x250

Predstavljamo knjigu:

Iz ugla satiričara:

Preporučujemo knjigu:

 

Zeljko Rutovic Postmediji knjiga

 

Priča eSpone