Tvist je ples iz 1960-ih godina prošlog vijeka, koji se munjevito proširio po svijetu. A za takvu prodornost i popularnost zahvalnost, svakako, duguje američkom pjevaču Čabiju Čekeru i njegovom hitu "The Tvist“, objavljenom, upravo, te 1960. godine. Popularnosti tvista je doprinijela i pojava raznobojnih plastičnih obruča, koji su se vrtjeli oko tijela, ponajviše, oko struka, u ritmu melodije. Ti plastični, metalni i drveni krugovi, nazvani su "hula-hop“ prema kretnjama raskošnih havajskih plesačica, a prvi su ih pustili na američko tržište Ričard Knir i Artur Melin. Na našim prostorima rok i tvist je otkrio gitarista i pjevač Milan-Mile Lojpur na čuvenim igrankama na Kalemegdanu; a svirke je započeo na crvenoj "gibson“ gitari, koju je, kako se priča, njegov otac kupio od ruskih vojnika za litar "kukuruzovače“!

Ljeto se, na svojem putu ka beranskoj dolini i njenom zaleđu, najprije nasloni zlatkastom glavom na vrhove Bjelasice, Komova, Cmiljevice i Asanca, prije nego li se sasvim spusti i sve zapahne dahom topline, dahom vedrine, dahom razbribrige! I dok ono tako jezdi, zna da se, malčice, odmori i zaspi na Lazima, proplanku Konjske planine, sa izvorom izvanredne, hladne i, naravno, pitke vode. E, upravo zbog toga, tu, na tom livadskom prostranstvu, snijeg se zadržava dugo, i to sve na istom mjestu, uprkos tome što je izložen neprekidnom sunčevom sjaju, i to od rane zore do kasnog popodneva! Kad sasvim nestane njegova bjelina to je nepobitni znak ranog ljeta, koje  često  doleprša zgučeno i sakriveno  ispod krila zahuktalog proljeća.

Starije generacije ljubitelja sedme umjetnosti rado se sjećaju odličnog američkog vesterna "Sedam veličanstvenih“, ali i oni koje je zanimala dobra muzika nijesu zaboravili izvanredni domaći sastav "Sedmorica mladih“! E, upravo, sedam veličanstvenih, a i, uprkos velikom bremenu godina, mladih, inače, nekadašnjih maturanata i maturantkinja čuvene beranske gimnazije, stiglo je u Berane na proslavu 60 ljeta otkako su položili ispit zrelosti! Osmi veličanstveni i mladi jeste čovjek nesalomivog duha, njihov profesor istorije, akademik dr Miomir Dašić.

Nekada, ne baš tako davno, pa sve do prije koju godinu, postojao je u jednoj malenoj varoši, slatkoj kao šećerlema, nadaleko poznati korzo! Pošto se za šetališta biraju obično glavne ulice, tako je bio slučaj i ovdje, u gradu poznatom kao Berane. Njagova glavna ulica, prilično široka i duga, pregledna je i  do nedavno je bila otvorena sa obje strane, sva treperava, čišćena sjevernim i južnim vjetrovima, kupana jutarnjim, podnevnim i popodnevnim suncem, kvašena jakim i sitnim daždevima, zatrpavana i ukrašavana snjegovima. Ona nije postavljena kao većina ostalih ulica koje teku uporedo sa Limom, nego u pravcu sjeveroistok-jugozapad, baš tako kao da želi da uroni u njegove vode. Brzo je ulazila pod kožu svima, kao da je nekakvo umiljato i nasmijano dijete!