Najstarija bombonjera u cijelom našem kraju, jeste ona tetka-Marina! O njenoj starosti se saznalo zahvaljujući tome što je tetka-Mara bila toliko prisebna i marljiva, pa je zapisala mastiljavom olovkom u crkvenom kalendaru za prostu 1965. godinu, da ju je dobila 30. aprila od zeta Mila, zvanog Kačamar, i to na ime svojeg rođendana! Nije tada mogla ni da nasluti, a kamo li da pomisli, da je svojim postupkom ušla u varošku slatku istoriju, dakle, u nepisanu istoriju slatkiša, bombonjera, želea i čokolada. Iako sirota tetka-Mara nije čestito ni znala kojeg je datuma rođena, a niti je taj dan slavila od svoje navršene petnaeste godine, kada su joj roditelji rekla da je postala ,,velika đevojka“ za to, doživjela je da je njen zet Mile Kačamar, visoki i primršunjavi učitelj, kojeg su zlobnici i zavidljivci, onako u potaji, zvali i Prangija, časti bombonjerom.

Živio je nekada u jednoj malenoj varoši neki brica! Brica je imao dobro razrađenu brijačnicu i prelijepu suprugu, koja, barem je tako izgledalo na prvi pogled, nije bila dovoljno razrađena! Svi muškarci su bili, listom, zaljubljeni u nju, ali ona nikada nije nikoga ni udostojila pogledom, a nekmoli riječju, izuzimajući uobičajene kratke odgovare na pozdrav, pa, i pored svega toga, opet niko nije mogao reći da je bila ohola ili nevaspitana! Čak su i žene, a i stasale djevojke, pohvalno govorile o njoj, diveći se, bez ikakvog uvijanja, njenoj raskošnoj ljepoti.

Nije to bilo toliko davno, dobro se zapamtilo. Umrla u našem srezu jedna seoska protuva. Čim je dočuo za to, penzioner R.R. govornik od ugleda na sahranama i sličnim skupovima, poče sa pripremama. Kupanje, pa  brijanje, odijelo, kravata, maramica…

- Sjedi, Radisaviću. Govori đe si bio i šta si radio od četrdes' prve do danas?- naredi promuklim glasom partizanski oficir u mjesnoj kancelariji oslobođene Andrijevice. Dragoje Radisavić, seljak iz obližnjih Luka, sjede na klupu, pogleda u sliku komandanta Tita, pa ispriča da je početkom rata bio redov Trideset osmog pješadijskog puka Zetske divizije, koja je skoro bez opaljenog metka prodrla u Albaniju. Nadomak Skadra stiže vijest o kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije. Otud se vratio pješice u Vasojeviće.