Priča eSpone
Ljeto se, na svojem putu ka beranskoj dolini i njenom zaleđu, najprije nasloni zlatkastom glavom na vrhove Bjelasice, Komova, Cmiljevice i Asanca, prije nego li se sasvim spusti i sve zapahne dahom topline, dahom vedrine, dahom razbribrige! I dok ono tako jezdi, zna da se, malčice, odmori i zaspi na Lazima, proplanku Konjske planine, sa izvorom izvanredne, hladne i, naravno, pitke vode. E, upravo zbog toga, tu, na tom livadskom prostranstvu, snijeg se zadržava dugo, i to sve na istom mjestu, uprkos tome što je izložen neprekidnom sunčevom sjaju, i to od rane zore do kasnog popodneva! Kad sasvim nestane njegova bjelina to je nepobitni znak ranog ljeta, koje često doleprša zgučeno i sakriveno ispod krila zahuktalog proljeća.
Starije generacije ljubitelja sedme umjetnosti rado se sjećaju odličnog američkog vesterna "Sedam veličanstvenih“, ali i oni koje je zanimala dobra muzika nijesu zaboravili izvanredni domaći sastav "Sedmorica mladih“! E, upravo, sedam veličanstvenih, a i, uprkos velikom bremenu godina, mladih, inače, nekadašnjih maturanata i maturantkinja čuvene beranske gimnazije, stiglo je u Berane na proslavu 60 ljeta otkako su položili ispit zrelosti! Osmi veličanstveni i mladi jeste čovjek nesalomivog duha, njihov profesor istorije, akademik dr Miomir Dašić.
Nekada, ne baš tako davno, pa sve do prije koju godinu, postojao je u jednoj malenoj varoši, slatkoj kao šećerlema, nadaleko poznati korzo! Pošto se za šetališta biraju obično glavne ulice, tako je bio slučaj i ovdje, u gradu poznatom kao Berane. Njagova glavna ulica, prilično široka i duga, pregledna je i do nedavno je bila otvorena sa obje strane, sva treperava, čišćena sjevernim i južnim vjetrovima, kupana jutarnjim, podnevnim i popodnevnim suncem, kvašena jakim i sitnim daždevima, zatrpavana i ukrašavana snjegovima. Ona nije postavljena kao većina ostalih ulica koje teku uporedo sa Limom, nego u pravcu sjeveroistok-jugozapad, baš tako kao da želi da uroni u njegove vode. Brzo je ulazila pod kožu svima, kao da je nekakvo umiljato i nasmijano dijete!
- Šta ti misliš, brate, a učevan si čo'jek, pametan i viđen, dokle će ovo ovako?
- Pravo da ti kažem, ne znam. Malo ko to zna!
- Kako to, bogati, "ne znam“ i "malo ko to zna“?
Poznato je da je granica između sna i jave tanka; tanka je i nit između razuma i ludila, ljubavi i mržnje, a tanana je i linija koja razdvaja legendu od istorijske istine. Upravo je i priča o Albi i Prebilu iz Rudina na toj granici, nekog podsjeti na legendu, a neko pomisli da je sve baš tako i bilo! Jedno je sigurno, leluja ta priča iznad vrtloga vremena i izvan svih zapisa mjesne, skopske i istanbulske arhive, pa joj je i preteško, skoro i nemoguće, ući u trag. Alba je bila, prema nekim kazivanjima i nekakvim novijim napisima, supruga-milosnica Rizvan-bega, kojeg su ratni putevi doveli, u devetnaestom vijeku, u beransku udolinu.
Aforizam dana:
