Nije to bilo toliko davno, dobro se zapamtilo. Umrla u našem srezu jedna seoska protuva. Čim je dočuo za to, penzioner R.R. govornik od ugleda na sahranama i sličnim skupovima, poče sa pripremama. Kupanje, pa  brijanje, odijelo, kravata, maramica…

- Sjedi, Radisaviću. Govori đe si bio i šta si radio od četrdes' prve do danas?- naredi promuklim glasom partizanski oficir u mjesnoj kancelariji oslobođene Andrijevice. Dragoje Radisavić, seljak iz obližnjih Luka, sjede na klupu, pogleda u sliku komandanta Tita, pa ispriča da je početkom rata bio redov Trideset osmog pješadijskog puka Zetske divizije, koja je skoro bez opaljenog metka prodrla u Albaniju. Nadomak Skadra stiže vijest o kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije. Otud se vratio pješice u Vasojeviće.

Radoje Pekmezović, zvani i Rakljo Čizma, iako ga niko nikad nije vidio u čizmama, krakati i visoki  vozač kamiona i autobusa iz Drenova, znalac još nekoliko zanata, bio je odličan učenik osnovne, osmogodišnje škole, kao i prvog razreda gimnazije, i sve tako do drugog, kada je iznenada i u potpunosti zaglavio s naukom!

Kažu da su najbolje one priče koje su ispisane životom običnih ljudi - a obični je svaki čovjek, ma kakvu pamet ili život da ima, što je donio, šta nosi i što je ponio sa ovoga svijeta. Tako na svoj način, svako može biti i običan i "neobičan", jer čim ima običnih, biva da ima i neobičnih ljudi.