Nekada, ne baš tako davno, pa sve do prije koju godinu, postojao je u jednoj malenoj varoši, slatkoj kao šećerlema, nadaleko poznati korzo! Pošto se za šetališta biraju obično glavne ulice, tako je bio slučaj i ovdje, u gradu poznatom kao Berane. Njagova glavna ulica, prilično široka i duga, pregledna je i  do nedavno je bila otvorena sa obje strane, sva treperava, čišćena sjevernim i južnim vjetrovima, kupana jutarnjim, podnevnim i popodnevnim suncem, kvašena jakim i sitnim daždevima, zatrpavana i ukrašavana snjegovima. Ona nije postavljena kao većina ostalih ulica koje teku uporedo sa Limom, nego u pravcu sjeveroistok-jugozapad, baš tako kao da želi da uroni u njegove vode. Brzo je ulazila pod kožu svima, kao da je nekakvo umiljato i nasmijano dijete!

- Šta ti misliš, brate, a učevan si čo'jek, pametan i viđen, dokle će ovo ovako?

- Pravo da ti kažem, ne znam. Malo ko to zna!

- Kako to, bogati, "ne znam“ i "malo ko to zna“?

Poznato je da je granica između sna i jave tanka; tanka je i nit između razuma i ludila, ljubavi i mržnje, a tanana je i linija koja razdvaja legendu od istorijske istine. Upravo je i priča o Albi i Prebilu iz Rudina na toj granici, nekog podsjeti na legendu, a neko pomisli da je sve baš tako i bilo! Jedno je sigurno, leluja ta priča iznad vrtloga vremena i izvan svih zapisa mjesne, skopske i istanbulske arhive, pa joj je i preteško, skoro i nemoguće, ući u trag. Alba je bila, prema nekim kazivanjima i nekakvim  novijim napisima, supruga-milosnica Rizvan-bega, kojeg su ratni putevi doveli, u devetnaestom vijeku, u beransku udolinu.

U beranski su kraj, tokom vjekova, pristizali carevi, kraljevi, kraljice, princeze, kneževi, a i predsjednici! Ne postoje pisani tragovi, ali je naprosto nevjerovatno da ovamo nije navratio, ili makar prošao dolinom i preko brda, car Dušan Silni; mnoge čudi da ponešto nijesu zapisali za svoje glavešine Grci, Rimljani, pa i Turci. Sva prilika da se u tivranskim pećinama krio niko drugi do car Uroš, kad je pao u nemilost, pa se jedna velika i prelijepa zaravan sa obnovljenom starostavnom crkvom, na desnoj obali Lima, i danas naziva Uroševica!