U Umjetničkom paviljonu u Podgorici, 29.oktobra 2025. godine, je otvorena retrospektivna izložba slikarke Sabahete Beke Masličić. O stvvaralaštvu Beke Masličić, govorio je prof. dr Draško Došljak, u programu su učestvovali: Alika Jusić, violina i glumac Slobodan Marunović.
Obraćanje prof. dr Draška Došljaka
„Slika je kostur života i odraz ne samo razmišljanja, nego i trajanja u svom vremenu, vremenu kojem pripadamo, kao što pripadamo i čitavom svijetu“ – veli Jarmila Rous Vešović.
Retrospektivna izložba Sabahete Beke Masličić nije samo izložba slika — ona je kulturni čin koji sažima umjetničku karijeru, potvrđuje status umjetnice, doprinosi kulturnoj memoriji, i pruža mogućnost kako javnosti, tako i stručnjacima da sagledaju razvojni put i značaj njenog likovnog i pedagoškog rada.
Ovo je događaj koji ima višestruke slojeve: likovni (umjetnički), edukativni, društveni i istorijski.
Retrospektivna izložba Sabahete Beke Masličić omogućava umjetnici da prikaže više decenija slikarskog rada u jednoj postavci — 56 slika i isto toliko slikarskih godina. Ovom izložbom nam je omogućen uvid u razvoj stilova, tehnika, motiva i umjetničkog sazrijevanja. Konkretno - prelazak od lirskih pejzaža prema izraženijem gestualnom pristupu, različitim motivima (Boka, Polimlje) i eksperimentisanje sa formom. Reklo be se: Sumiranje i valorizacija opusa!
Prikazom retrospektivnog opusa, izložba potvrđuje Bekin istaknuti status unutar savremene crnogorske likovne umjetnosti.
Kao likovni pedagog, Beka je, bezmalo, pola vijeka predavala, i prenosila znanje i umijeće generacijama učenika, pa će i ova retrospektiva biti inspiracija mlađim umjetnicima, ali i studentima likovne umjetnosti. Jer će spoznati kako umjetnički razvoj funkcioniše kroz vrijeme, kako se razvijaju teme, stilovi, kako umjetnica reaguje na okruženje.
Kada se prikazuje 56 godina umjetničkog rada na jednom mjestu – to mora biti i jeste važan dokument za kulturu i istoriju umjetnosti, ali i nagovještaj zaokruživanja rukopisa zaslužene monografije Bekinog likovnog života.
Umjetničko djelo ne postoji u vakuumu — prikazivanje opusa od značajnog vremenskog perioda omogućava sagledavanje i društvenih promjena, umjetničkih tokova, kulturnih uticaja.
Kod Beke Masličić, vidno je, kako pejzaž — kao tema — može biti polazište za “tragalačku strast i istraživački nerv” umjetnice, kroz koji ona propituje i godišnje faze likovnog izraza.
Retrospektiva podsjeća na kontinuitet i vrijednost tradicionalnijih likovnih postupaka (ulje na platnu, pejzaž, mrtva priroda).
Stvaralački likovni život Sabahete Masličić pratili su i ocjenjivali mnogobrojni istoričari umjetnostiilikovni umjetnici. Olga Perović je jednnim povodom, pored ostaloga, zapisala: „Sabahetino slikarstvo je intimna naracija, puna svijetlosti i vedrih boja, radost koju je izvukla iz svoje prirode i mediteranske svijetlosti koju neprekidno u sebi nosi... Kod ove slikarke u jarkim bojama, razigranosti prizora ima dosta mašte i liričnosti, neke opuštene vedrine što je rijetko u crnogorskom slikarstvu“
Slobodan Slovinić, na drugoj strani, ističe: "Može se ustvrditi da djela Sabahete - Beke Masličić pripadaju asocijativno-intimističkoj sferi. Njena paradigmatska polazišta su tematski razuđena, a opservativni rakursi i likovna egzekucija, izrazito su milozvučni, suptilni i veoma prisni. U središtu zbivanja su eksterijerno-enterijerni ambijenti, pejzažne sekvence, velike mediteranske vode, arhitektonski detalji, habitusne krošnje, osebujno rastinje, abiotički egzemplari, zreli plodovi, cvijetni aranžmani i bogat predmetni instrumentarij. Sve je to na njenim eksplikatima izuzetno vješto umiksano sublimatorno povezano i koherentno supstituisano u specifične i samosvjesne likovne cjeline. Njena kompoziciona shematika je razuđena, izvanredno kontrolisana, izbalansirana i stabilna, a sve je zasigurno fundirano na odličnim crtačkim iskustvima“.
Bogdan V. Musović povodom jedne Sabahetine izložbe veli:„Polazeći od zavičajnog pejzaža (Polimlje), kojeg je obojila hercegnovskim sjećanjima, gdje je završila Umjetničku školu - iznjedrila je u zelenom raznoglasju, u plavim daljinama, u malim stvarima, prepoznatljivim i zagonetnim kompozicijskim i motivskim slutnjama, sasvim osobeni jezički likovni princip i razumijevanje umjetnosti u vremenu ovom. Svakako da je suštinsko uporište Beke Masličić u postojećem (realnom) ali, isto toliko u izmaštanom u mnogolikim pejzažima i scenama s one strane svojevrsnog metafizičkog čuvstva“.
I Petrica Duletić o Bekinim pejzažima zaključuje: „Sabaheta – Beka Masličić pejzaž uzima kao polazište u vlastitom radu, a tokom stvaralačkog procesa vode je tragalačka strast i istraživački nerv koji rezultiraju otkrićem novog polja autentičnih slikarskih vrijednosti.
U pejzažima sa motivom Polimlja slika posjeduje osobenu ritmiku, naglašeniji gest i linearno strukturiranje. Stvarnost je razložena na polja jakih, oštrih kontura ispunjena intenzivnim bojama ujednačenog tonaliteta, skladnih kolorističkih odnosa, uravnotežene kompozicije i naglašene forme“.
Ako je crnogorski krš Branku Filipoviću Filu bio njegov jezik kojim: misli, ćuti i slika, onda su Mediteran i Polimlje jezik Beke Masličić kojim, slika, ćuti i misli. Njene slike su skraćenice za emocije. Emocije koje se nikako ne mogu opisati riječima, a slikom se direktno prenose posmatraču i u tome je njihova snaga. Nazivi slika to potvrđuju: „Dnevnik sjećanja“, „Vizija Mediterana“, „Zavičajne boje“, „Plavi ritmovi“, „Snovi o Novom“....
Dami crnogorskog slikarstva Beki Masličić čestitam ovu retrospektivnu izložbu, sa koje ćemo u zjenici oka svog ponijeti svu ljepotu njenih slika.
