Pozdravnim govorom Samira Agovića- predsjednika Opštine i dodjelom zahvalnica, u Petnjici su otvoreni 24. Dani dijaspore. 

Predstavnici ovogodišnjih dobitnika, 11. organizacija i pojedinaca,  nagrađeni su zahvalnicama: Udruženje „Luxemburg – Montenegro“ - za donaciju prevoznog sredstva, Bošnjačko-donatorski fond -  za podršku organizaciji manifestacija, Zavičajni klub „Bihor“ - za podršku organizaciji manifestacija, Kompanija „Derby Group“ - za humanost i doprinos razvoju lokane infrastrukture, Zeno Rastoder - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture, Bratstvo Agović iz Kruščice  - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture, Fahrudin Rastoder - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture, Sait Prentić - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture, Iljaz Rastoder - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture, Misin U. Ajdarpašić - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture, Almir Š. Ajdarpašić - za doprinos razvoju lokalne infrastrukture.

K. I.

Obraćanje Samira Agovića

Možda ne postoji nijedno mjesto na širem prostoru, da se iz njega odlazi godinama, vjekovima, kao što je naše, ali isto tako nema mjesta kao što je Bihor da se njemu vraćaju ljudi i da ne zaboravljaju svoj zavičaj, svoj dom.

To vraćanje nije samo u fizičkom smislu, u novije vrijeme, tokom godišnjih odmora ili u periodu mimo njih.

To je nošenje u sebi prvih koraka, prvih dječijih nestašluka, to je nošenje uspomena, roditeljske ljubavi i brige, to je sjećanje na prvu ljubav ili neostvarenu. To je sjećanje na prvi otkos, prvu plastidbu ili prvi izatkani ćilim, đurđevdansku omahu ili julske lile.

To je vraćanje kroz pamćenje prvih veselja, ali i žalosti, velikih snjegova ili sušnih ljeta, sve je to baš tako, jer čovjek nije ptica, niti voz, niti brod.

Čovjek pamti, čovjek se sjeća, čovjek razmišlja.

Svojstveno je samo ljudskom biću da zna, da je zavičaj samo jedan, zato se uvijek vraća zavičaju.

Ako ne može drugačije, on ga sanja, pjeva i piše o njemu, jer zavičaj daje dušu, a iz njega se ne odlazi srcem.

To vraćanje, bilo fizičko ili emotivno, snaži ovaj kraj i jača temelje ove zajednice i ovog kraja.

Upravo zbog toga, rodila se originalna i snažna ideja da se okupljamo, da budemo zajedno i da to bude na organizovan način.

Ta naša originalna ideja, evo četvrt vijeka traje, jer smo je htjeli i jedni, i drugi.

Ponosni smo što smo drugima dali urnek, da krenu našim stazama i da to nije samo za našu Crnu Goru, već i region.

Mnogi od nas, koji smo ovdje ostali da služimo zavičaju, da stvaramo u njemu, možemo svjedočiti da kada dođu naši ljudi, ne obraduju samo svoje i sebe, već čitav kraj, jer ih kraj prepoznaje i poštuje.

Iznova i uvijek upućujemo zahvalnost za dobra i plemenita djela, koja činite svih ovih godina.

Draga dijasporo, iskreno Vam hvala što pokazujete da ste jedinstveni i da broj provedenih dana ili dužina odmora u zavičaju nije mjerilo koliko volite zavičaj.

Mi to mjerimo, ali i drugi to znaju, po vašim djelima, vašem činjenju, vašom snagom i vašom odgovornošću.

Uvijek ste bili i jeste, i bićete okrenuti zavičaju, svojoj rodnoj grudi, svome  vatanu, jer ste tako rođeni da volite svoje.

Ta kultura sjećanja, taj zavičajni patriotizam, ne mogu se ničim mjeriti, osim veličinom i snagom vaših djela i neiscrpnom vašom željom da ste u svakom našem domu, u svakoj našoj situaciji. Zato se daljina topi, a zavičaj živi u srcu!

Dragi naši, znamo da ste u svakoj zemlji gdje živite gradili fabrike, mostove, ulice, stambene objekte i svoje živote.

Ali ste sagradili zasigurno najveću građevinu, „most ka zavičaju i most između Petnjice i bijelog svijeta“.

Ovdje ću citirati misao velikog književnika, Mešu Selimovića, koji je kazao „Čovjek je uvijek dužan svom zavičaju“.

Taj dug se ne može pripisati vama, jer ga vi nemate. Vi dajete zavičaju, a iz zavičaja ste samo ponijeli identitet i emocije.

Dame i gospodo, dozvolite mi da budem iskren i pomalo ličan.

U mom poslu kojim se bavim, vjerujte, nema puno privilegija, ali postoji jedna sigurno, a to je što sam dugo u prilici da vas sretam u zemljama gdje živite i što sam pun ponosa zbog vašeg uspjeha i dostignuća koje ste kroz generacije ostvarili.

Vaša vitalnost, upornost, rad i odgovornost, stvorili su znanje, vještine, kapital i kulturu življenja savremenog evropskog čovjeka.

To je vaš uspjeh, a naša radost.

U kontekstu navedenog, radujemo se da se dio svega toga prenosi u zavičaj i domovinu.

Moderne nove kuće, stambeno-poslovni objekti, turistički kompleksi, vjerski objekti, na našu sreću i nova fabrika Adisa Ramdedovića, novi putevi, mostovi, društveni servisi i usluge, kao i socijalna briga za pojedine grupe, pokazuju upravo snagu zajedništva i sloge.

Zato braćo i sestre, neka naši dani budu više od manifestacije, neka budu zalog da ćemo ma gdje otišli, živjeli i radili, ostati jedan narod, jedna velika bihorska familija i jedan zavičaj, jer sve dok se vi vraćate, na bilo koji način, imaćemo sigurnost.

Da je vječna Crna Gora i Petnjica u njoj!