Priznali to ili ne, ljubav ostaje smisao života.

Veliki putnik bio je crnogorski vladika i gospodar Njegoš. Volio je posebno Italiju.  Boravio je više puta u Trstu, zatim Rimu, Veneciji,  Firenci, Pizi, Napulju...

... U zemlji mog djetinjstva, niko nije pravio dramu oko vremena. Kad bi pala kiša ili snijeg, majka je znala reći: „Neka pada, pada na svoju zemlju.“ I tu bi priča završila. Nije nas zanimalo što donosi sutrašnji dan. Vrijeme je jedna od rijetkih stvari u životu na koje ne možemo uticati.

...S radošću i osmijehom sjećam se svog djetinjstva i dana kada je naša majka, lijepa Fatima, provodila sate u kuhinji. Svoj je život posvetila nama – djeci i tati. Uvijek vedra, nasmijana, puna života i energije.

Avgusta, 1914. godine, Crna Gora zarati  s Austrougarskom, a dva crnogorska iseljenika poručuju iz Amerike  kralju Nikoli: - 'Oćemo li da dolazimo tamo ili da udarimo s boka!?

Tu pored nas i sa nama žive i rade ti obični "mali" ljudi, koje tamo neki "veliki" u svom narcizmu  i svojoj uobrazilji ne vide. A oni, ti "mali" često su veliki simboli,  oriđinali i biljezi duha grada. Da, i u priči i sjećanju traju mnogo duže od tih jednomandantnih "velikih".

...Kod nas su tek počinjali da se pojavljuju prvi hipici. Za nas djecu bili su izazov – predmet divljenja, tajanstvene fascinacije i neizgovorene znatiželje.