Tu pored nas i sa nama žive i rade ti obični "mali" ljudi, koje tamo neki "veliki" u svom narcizmu i svojoj uobrazilji ne vide. A oni, ti "mali" često su veliki simboli, oriđinali i biljezi duha grada. Da, i u priči i sjećanju traju mnogo duže od tih jednomandantnih "velikih".
A sjećati se običnog čovjeka znači slaviti ime života. I to ime i tog čovjeka nikako da primijetimo, da im se obratimo i posvetimo.
No, ima civilizacija, kultura, država i državnika koji odaju javnu paznju i priznanje tim "malim" ljudima. Evo primjera za pouku i poruku. Elem, Rojters i drugi mediji i brojni dopisnici izvijestili su u drugoj polovini 2025. god. o sljedećem:
Ali Akbar ( 73 ) je kolporter u šestom pariskom popularnom arondismanu, Sen - Žermen- de - Pre u ulici Bisi, sa bazom ispred restorana "Paul". Naravno ovaj živopisni kolporter, zanimanje u debelom izumiranju, nastavi i ispred drugih restorana ove poznate ulice - "Atlas", "Jade", "Dandino"...
Brojni su njegovi kontakti i poznanstva sa mnogim umjetnicima, piscima, lokalnim stanovništvom. I tako punih pedeset godina ovaj Pakistanac raznosi ugledne francuske dnevnike "Mond" i "Figaro".
A onda je došao dan zahvalnosti i pažnje tim "malim", a u konkretnom slučaju čovjeku zaslužnom za očuvanje urbane tradicije i kulturologije grada Pariza.
Naime, francuski predsjednik Emanuel Makron uručio je Ali Akbaru u Jelisejskoj palati odlikovanje - Nacionalni orden za zasluge - za njegov rad i doprinos kulturi grada.
U pratnji svoje supruge i prvi put sa kravatom, Akbar je ushićeno kazao: "Uspio sam"! I jeste. Po mnogo čemu. Akbar, zaslužnik jednog vremena i šarmantne kolporterske kulture koja se nažalost sve više seli u sjećanje. Akbarov život kao filmski predložak.
I da, tako to rade velike države i velike kulture. Tako to rade veliki državnici koji gledaju i vide dalje od jednog izbornog mandata. Za razliku od duha partitokratske pretpolitičke palanke, za koju tradicija i baština ili ne postoje, ili su samo protokolarni sterdotipni narativi.
Taj duh ne vidi tu oko sebe nekog svog Akbara i kulturu koji treba poštovati i sačuvati.
Neki takav neprimjetan, a tradicije vrijedan, jednostavno na postoji na trgovačkom političkom radaru.
I iznova se ( ne ) pitamo zašto su velike kulture - velike.
Makronov i Akbarov primjer, za pouku i poruku.
No, pretpolitička populistička drustva, potvrdilo se, ne haju mnogo za civilizacijske pouke i poruke. Iskustvo je govorljivo, primjera je mnogo.
Mr Željko Rutović
