Bivši radnici beranske fabrike kože "Polimka" ponovo su od Vlade i Skupštine Crne Gore zatražili da im kroz zakonski okvir omoguće da dobiju otpremnine, onako kako je to urađeno za zaposlene u metalskom, rudarskom i drvoprerađivačkom sektoru.

Oni smatraju da su dosadašnjim odlukama neopravdano izostavljeni iz programa isplate otpremnina radnicima koji su u tranzicionim procesima ostali bez posla. Naglasili su da su i oni obavljali izuzetno teške i po zdravlje štetne poslove i da i njih naknadnom odlukom treba izjednačiti sa radnicima kojima je omogućeno da ostvare otpremnine.

–Bili smo zaprepašćeni kada smo vidjeli da mi nijesmo obuhvaćeni odlukom o isplati otpremnina bivšim radnicima koji su radili u otežnim uslovima i na teškim poslovima. Zna se da su radnici "Polimke" obavljali poslove i zadatke na kojima se računa staž sa uvećanim trajanjem. Bili su to poslovi koji su opasni i štetni po zdravlje zbog upotrebe raznoraznih kiselina i otrovnih materija. Dovoljno je reći da je svaki radnik u toku radnog vremena svakodnevno morao da popije po litru varenike zbog anuliranja štetnih uticaja na organizam. Već duže vrijeme uzaludno pokušavamo da tu nepravdu ispravimo. Zato ponovo od Skupštine i nadležnih ministarstava zahtijevamo da preispitaju odluku i da i nas uvrste u spisak radnika koji treba da dobiju otpremnine, jer nije pošteno da i dalje budemo diskriminisani u odnosu na druga lica koja su u fabričkim postrojenjima na težak način zarađivala plate – u ime bivših radnika "Polimke" naveo je Mileta Šćekić.

Dodao je da bi bilo krajnje vrijeme da poslanici usvajanjem amandmana dopune postojeću odluku o isplati otpremnina bivšim radnicima "Polimke".

–Ovo nije nikakva politička već životna priča. Nije lijepo da se poslije svega neko poigrava sa nama jer smo dosad preživjeli pravu golgotu. Mnogi od nas otišli su na onaj svijet poniženi i obespravljeni. Potrebno je samo da poslanici u Skupštini Crne Gore usvoje amndman kojim bi se dopunila postojeća odluka o isplati otpremnima i radnicima "Polimke". Poslanici bi morali to da urade jer dosta je bilo diskriminacije bivših radnika po različitim osnovama. Zaposleni u Kombinatu aluminijuma i drugim fabrikama dobijali su brojne nadoknade, dok smo mi muku mučili kako da preživimo – istakao je Šćekić, podsjećajući da je "Polimka" bila jedina fabrika kože u Crnoj Gori.

Podsjećamo, "Polimku" je 2006. godine kupila slovenačka kompanija "Koroški". Ona je tada postala vlasnik 64 odsto akcija fabrike, za šta je platila samo hiljadu eura. Nakon dvije godine, zbog nepoštovanja rokova od strane novog kupca, došlo je do raskida ugovora, a 100 radnika upućeno je na biro rada. Kasnije je raspisan novi tender, nakon čijeg zaključenja su 2008. godine predstavnici Vlade i državnih fondova potpisali ugovor o prodaji "Polimke" sa podgoričkim preduzećem "Kips", koje je u jednom dijelu bivše fabrike otvorilo tržni centar.

Bivši radnici tvrde da je prije privatizacije u fabrici ostala milionska imovina a da su oni kasnije dobili minimalne otpremnine.

– "Polimka" je bila pravi gigant. U fabrici su, između ostalog, ostale dvije mašine vrijedne dva miliona eura, a u trenutku privatizacije u magacinu je bilo oko milion eura robe na zalihama. Sve je to otišlo u nepovrat, dok smo mi i pored tolikih vrijednosti ostali kratkih rukava. Nakon gašenja fabrike upućeni smo na biro rada bez igdje ičega. Tek kasnije smo poslije brojnih peripetija dobili po 1.900 eura otpremnine iako je vrijednost fabričke imovine procjenjivana na 14 miliona eura – tvrde bivši radnici.

Veljić: Bivši radnici izigrani i prevareni

Pojedini bivši radnici "Polimke" navode da ni sudskim putem nijesu uspjeli da naplate potraživanja koja su im prilikom odlaska na biro rada obećali odgovorni iz Vlade Crne Gore.

–Otišli smo na prevaru na biro rada, jer nam je tada obećano da će se uraditi kvalitetan socijalni program kojim će svi biti zadovoljni i da ćemo od dobijenog novca moći da organizujemo sopstveni biznis. Rečeno je da ćemo dobiti od 500 do 700 eura po godini radnog staža i da će radnici koji budu radno angažovani biti uključeni u proizvodnju kože. Podlegli smo toj priči i tek kasnije uvidjeli da smo prevareni i izigrani. Što je najgore, obećana potraživanja nijesmo uspjeli da ostvarimo ni sudskim putem – ističe nekadašnji predstavnik radnika Dušan Veljić.

Izvor: Dan