Kako su drugi prošli, ne znam, a nas ovdje ništa nije mimoišlo...što se onoga lošega tiče. Eto, neko se dosjetio, da kod nas pravi one seljačke radne zadruge. Ono što Bog nije rekao. Jadna ti majka, kad nas pomiješaše!

Beranska gimnazija, roditeljski, zaštitnički, rođački i prijateljski naklonjena prema svima bez izuzetka, čak i prema onima koji je nijesu previše voljeli, jer su bile puke neznalice i ponavljači, nosi na svojim plećima sto jedanaest ljeta, junački prkoseći vremenu, suncu, kišama, snjegovima i vjetrovima.

Opština Petnjica, nosi sa sobom bogato kulturno nasljeđe, snažnu vezu sa dijasporom i izazove karakteristične za savremeni razvoj malih sredina.

U Londonu će, mlada arhitektica Rebeka, braniti doktorsku disertaciju o crnogorskoj spomeničkoj arhitekturi, s posebnom osvrtom na beranski Jasikovac.

Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce. Šire puteve, ali uže vidike. Trošimo više, a imamo manje. Kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice. Više udobnosti, a manje vremena.

Znate li- koliko u Ivangradu ima disko-prostora?! Nikoliko. Dobro ste pročitali. Nema ih. Bio je jedan u „Beranama“ ali se on brzo pretvorio u ugostiteljsko-muzičku komediju. Ostalo, kafane i kafići. Zaigra nekad neki pijanac i niko više. I, nigdje više.

Ne baš tako davno, bješe među najčistijim rijekama u regionu. Sad među najzagađenijima. Zašto? Kad je, čijom krivicom i pod kakvom prinudom  taj nevini, bistri tok Lima svoje prelijepo korito prepustio najraznovrsnijem i najprljavijem  ljudskom otpadu?