Ocjenjujući nekadašnju Jugoslaviju i njene državljane, psihoterapeut Zoran Milivojević je prije nekoliko godina iznio svoj stav o ljudima koji su živjeli u toj zemlji, koji su prenijeli brojni mediji I društvene mreže. Njegovu objavljenu izjavu Espona integralno prenosi.

Postojale su dvije vrste nekadašnjih Jugoslavena

Prvi su bili nacionalno neopredijeljeni, često djeca iz ‘miješanih’ brakova, koja se nisu htjela opredijeliti između mame i tate, tako da su prihvatili identitet Jugoslovena. Drugi su uspjeli imati dvojni identitet, biti Srbi, Hrvati, Slovenci itd., ali istovremeno i Jugosloveni. Iako je ovaj dvostruki identitet i pripadnost bio najzdraviji, najmanje je bilo ovakvih”, kaže psihoterapeut Zoran Milivojević.

U tekstu povodom nekadašnjeg Dana republike, koji se u Jugoslaviji slavio 29. novembra istaknuo je da je Jugosloven osoba koju prošlost i tradicija nije puno zanimala.

On je vjerovao da je Jugoslavija dobro zasnovana i dobro vođena, bio je pravi patriot koji je volio svoju zemlju, njenu različitost. Jugosloven je često bio ateist, a takođe je dolazio iz miješanog braka, tako da mu je jugoslovenstvo omogućavalo da ne bira voli li više mamu ili tatu. Gledao je na Zapad, i bio ponosan što ne živi u zemlji ‘tvrdog’ socijalizma, iza Željezne zavjese. Putovao je sa svojim pasošem i na Zapad i na Istok, i bio ponosan što u svim zemljama ljudi znaju za Tita. I kada bi odlazio na rad u Njemačku, Jugosloven je volio svoju zemlju i planirao se vratiti da tu proživi penziju i bude sahranjen”, naglasio je.