“Stilske konvencije koje su decenijama dominirale književnom scenom Crne Gore promijenio je novi pristup u opisu interakcija čovjeka i društva, čovjeka i Boga, čovjeka i prirode književnim stvaralaštvom Braha Adrovića koji stvara novi misaono-refleksivni ambijent kao živu i uzbudljivu komunikaciju čitaoca i univerzalnog.

Književnik običnim riječima osvjetljava najdublje mudrosti sakrivene ispod vjekovima nataloženih literarnih pokušaja da one budu razotkrivene. Kompozicija djela je sasvim spontana i nenamještena što pokazuje da se u crnogorskoj teoriji književnosti otvara novo poglavlje koje je za sada nemoguće definisati-uporediti sa bilo kojim zatvorenim poglavljem romantizma, nadrealizma, soc-realizma ili „urbanog misticizma“.

Sretamo se sa poezijom koja izlazi izvan okvira fizičkog svijeta a istovremeno snažnom i dubljom spoznajom slobodnog realizma kroz sveobuhvatno i sveprisutno usmjerenje vidljivim čini istinu zamagljenu predstavom i frazeologijom savremenog književnog „snobizma“ kojem  na početku XXI vijeka robuje globalni teatar književnog nadrealizma.

Braho Adrović je razložio okove iluzionizma i izgradio je kreativni most kojim maestralno povezuje riječ i misao, čitaoca i Univerzum čime misaono refleksivnim plesom stvaranja i spoznaje afirmiše realizam i nenametljivo pomjera zavjese književnih obmana postavljenih između čitaoca i Istine.

Nema “okvira“ i “sjenki“ u ovom poetskom pulsiranju, nema zavjesa između čitaoca i stvaraoca, između individualnog i kolektivnog nesvjesnog, nema iluzionizma i metamorfoza jer kroz stvaralaštvo Braha Adrovića svjedoči živa riječ koja osvjetljava čistu izvornu misao i poetsku filozofiju čija je retorična melodičnost od postanka iznad filozofskog klasicizma“......

Žarko Dragićević