Sve manje djece u petnjičkim školama vjerovatno je jedan od najvidljivijih dokaza demografskog pražnjenja Bihora. O iseljavanju se može govoriti kroz statistiku, strategije i politička obećanja, ali se njegov rezultat najlakše vidi u učionici – tamo gdje je iz godine u godinu manje klupa koje treba popuniti.

Direktor OŠ „Mahmut Adrović“ u Petnjici Almir Pljakić kaže za Radio Petnjica da su škole uspjele da manji broj učenika iskoriste za kvalitetniji i individualniji rad, ali upozorava da prosvjeta ne može sama voditi bitku protiv demografije.

Njegova poruka, ogoljena do suštine, jeste da škola može naučiti dijete da voli Bihor, prirodu i mjesto u kojem je rođeno, ali mu ne može obezbijediti posao, ekonomsku sigurnost i razlog da sjutra ovdje formira porodicu.

Radio Petnjica je početkom septembra objavio da su u pet osnovnih škola na području opštine Petnjica u prvi razred školske 2026/27. godine upisana svega 32 učenika. Prije pet godina bilo ih je 55.

Broj prvaka za pet godina smanjen je za 23.

To, naravno, nije samo posljedica iseljavanja – na broj djece utiču i natalitet i starosna struktura stanovništva – ali u opštini koja se godinama suočava sa odlaskom mladih i čitavih porodica, takav podatak teško može biti samo školska statistika.

Manje djece, gotovo individualna nastava

Pljakić kaže da škole pokušavaju da iz nepovoljne demografske situacije izvuku makar jednu obrazovnu korist.

„Manja odjeljenja znače da nastavnici danas imaju vremena da se posvete svakom djetetu. Nastava je postala kvalitetnija, a rad je personalizovan, što pomaže djeci da lakše savladaju gradivo“, kaže on.

U pojedinim odjeljenjima, slikovito govori Pljakić, nastava danas gotovo podsjeća na privatne časove.

Manji broj učenika, prema njegovim riječima, promijenio je i odnose unutar škole.

„Škole u Bihoru funkcionišu kao velike, složne porodice. Đaci se međusobno bolje poznaju, podržavaju i odrastaju u bezbjednom i toplom okruženju.“

Ipak, iza te obrazovne prednosti ostaje mnogo ozbiljniji problem.

Ako se broj učenika nastavi smanjivati, pitanje neće više biti samo koliko je kvalitetna nastava, već koliko će djece u pojedinim školama uopšte ostati.

Škole se modernizuju, a djece sve manje

Pljakić kaže da škole ne pristaju na logiku po kojoj manji broj učenika automatski znači i propadanje sistema. Naprotiv.

„Statistika jeste opomena, ali ona ujedno budi inat i kreativnost kod prosvjetnih radnika i lokalne zajednice da sačuvaju svoje škole“, kaže direktor OŠ „Mahmut Adrović“.

Navodi da su petnjičke škole danas opremljenije nego ranije, da se ulaže u digitalizaciju i obnovu objekata i da se nastava modernizuje.

Tu se, međutim, pojavljuje paradoks koji Petnjica već dugo živi: infrastruktura se popravlja, škole se uređuju, a potencijalnih učenika je sve manje.

Važnu ulogu u održavanju škola ima i dijaspora.

Pljakić podsjeća da ljudi porijeklom iz Bihora, koji žive u inostranstvu, pomažu renoviranje školskih objekata, stipendije i druge aktivnosti.

Ali i tu povlači jasnu granicu.

„Dijaspora i lokalni entuzijasti ne mogu sami. Ovo je jasan signal da država mora preuzeti sistemsku ulogu u očuvanju ovih ustanova.“

Drugim riječima, donacije mogu popraviti učionicu, ali ne mogu riješiti razlog zbog kojeg iz tog mjesta odlazi porodica koja bi u toj učionici imala dijete.

Izvor: Radio Petnjica