Jugoslavija, ona socijalistička, da je opstala, danas bi „napunila“ 80. godina. I svi gradovi u njoj bili bi okićeni trobojkama i crvenim zastavama.
No, kako je ta, možda i najljepša, zemlja u Evropi davno nestala sa mape svijeta, njena zastava podignuta na jarbolu predstavlja pravu rijetkost. Osim u Budimlji.
Danas, dvadesetak godina nakon što je 29. novembar ukinut ko praznik, a više od trideset godina nakon što se raspala SFRJ, u Budimlji je, na par kilometara od centra Berana, kao što je to bilo svih prethodnih godina, zastava bivše Jugoslavije uoči i ovog 29. novembra podignuta na jarbol, koji se nalazi na imanju ispred porodične kuće pokojnog Milutina Miće Popovića- bivšeg učitelja, ali i predsjednika Nove komunističke partije Jugoslavije za Crnu Goru.
Ovogodišnji 29. novembar i dizanje trobojke sa petokrakom, je i obilježavanje praznika koji to, zvanično, više nije, kojem ne prisustvuje i njegov utemeljivač u Budimlji, Mića Popović, koji je, nažalost, umro. Da bi se ona, ipak, i ovog 29. novembra zalepršala na uobičajenom mjestu, postarali su se njegovi sinovi, Danilo i Kosto, koji na taj način nastavlja tradiciju svog oca.
„Sa ovom aktivnošću, koja je postala tradicija, pokojni otac je započeo onda, kada je prekinuto sa obilježavanjem nekadašnjeg praznika. Onda, kada su trobojke sa petokrakom počele da se uklanjaju sa svih javnih površina i od koje su bježali neki od onih koji su imali najveće materijalne koristi od bivšeg sistema i države. Početkom 90- tih godina prošlog vijeka, pokojni otac je započeo da na našem imanju podiže zastavu na jarbol koji je tada i postavljen. Obilježavanje ovog praznika, koje je trajalo sve dok je bio živ, podrazumijevalo je podiznje zastave na jarbol, a onda bi u našu kuću dolazili njegovi lični, ali i partijski prijatelji i drugovi, sa kojima bi zajedno obilježavao 29. novembar, Dan Republike“, prisjećaju se braća Popović.
Ističu da su nekadašnja obilježavanja praznika od strane njegovog oca i njegovih prijatelja počinjala rano ujutru, podiznjem zastave. Potom bi uz meze i piće evocirali uspomene na bivšu državu i njene ostvarene rezultate, da bi nakon toga započeli pjesmu.
Govoreći šta njima, kao relativno mladim ljudima, znači ovaj datum i koji su im motivi da nastavi očevu tradiciju, Popovići navode da, prije svega, žele da na ovaj način obilježe bivši Dan Republike u spomen pokojnog oca, ali i da tako odaju počast jednom humanijem i boljem sistemu od ovog danšnjeg.
„Na ovaj način, ja i moji prijatelji, odajemo počast i svim ljudima sa prostora bivše SFRJ koji su poginuli u borbi protiv fašizma. Među ostalima, i mom pokojnom đedu, koji je pao kao jedna od prvih žrtava u borbi za oslobođenja Berana, 18. jula 1941. godine. Svima onima koji nijesu žalili da daju život za svoje ideale. A njihovi ideali su bili humanije društvo i stvaranje jednakih šansi za sve. I ono što mnogi danas ismijavaju, to bratstvo i jedinstvo, bio je ideal tih generacija. Koje su, naravno, bile mnogo hrabrije, humanije, plemenitije i u svakom pogledu bolje nego ove naše. Zato i nastavljamo da obilježavamo ovaj datum“, zaključio je Kosto Popović
S. R.
