Podsjećanje na ideale koji su doveli do stvaranja državeJužnih Slovenai njen krvavi raspad obilježili su razgovor novinara zagrebačkog „Jutarnjeg lista” sa njemačkom istoričarkom Žan Mari Kalik. „Espona“ integralno prenosi objavljeni tekst u zagrebačkom listu.
„Jugoslavija je danas uglavnom poligon za lansiranje političkih intriga, opasnih pojednostavljivanja te pogon za slabo ili nikako prikriven govor mržnje” - smatra njemačka istoričarka Žan Mari Kalik.
Stotinu hiljada mrtvih samo u BiH, četiri miliona raseljenih i ko zna koliko ratnih invalida i ratna šteta koja se mjeri milijardama dolara, sve to ulazi u završni račun stvaranja sedam novih nacionalnih država na području SFRJ, piše Magazin zagrebačkog “Jutarnjeg lista”, predstavljajući knjigu te njemačke istoričarke.
“Uprkos svemu tome sto se dogodilo, srpsko, makedonsko, albansko i bošnjačko nacionalno pitanje i dalje nije riješeno”, a teško je procijeniti, navedeno je, hoće li nacionalno pretežno homogene zajednice, ovakve kakve jesu, dugoročno donijeti mir i stabilnost ili, ipak, u sebi nose klice za nove nemire.
“Jugoslavija je danas uglavnom poligon za lansiranje političkih intriga, opasnih pojednostavljivanja te pogon za slabo ili nikako prikriven govor mržnje. Tim su još važnije knjige koje, kad je riječ o toj temi, ne bježe od zaključka, kao što je to ”Istorija Jugoslavije u 20. veku”, piše Magazin povodom knjige koja je, kako se navodi, upravo objavljena u Beogradu.
Autorka ne vidi neki posebni razlog za optimizam.
“Regija, kako se danas politički korektno naziva prostor Jugoslavije, etnički je podijeljena i ekonomski zaostala.
Mnogi se danas pitaju da li je Jugoslavija uopšte trebalo da se raspadne i jesu li postojala neka rješenja kojima bi se izbjegle strahote rata i svi novonastali problemi”.
Posljednja rečenica u pomenutoj knjizi dovoljno govori sama za sebe: “Ništa nije bilo nepovratno, ništa neizbježno”.
“Jednom davno, u drugoj polovini 19. veka, Jugoslavija je bila utopijska ideja i prosvetiteljski ideal, borbeni simbol svega naprednog, racionalnog, humanističkog i naučnog u borbi protiv bede i zaostalosti”, navodi autorka.
Ipak, da ne bi bilo zabune, osnivanje Jugoslavije, kako tvrdi Žan Mari Kalik, nije bilo prisilno ni nužno.
“Jugoslavija je za mnoge postala šifra za bolji život u dostojanstvu, miru, slobodi i blagostanju. Nova država počela je s ogromnim, euforističkim nadama u budućnost”, istakla je ona.
“Ipak, izgleda da je jugoslovensko ujedinjenje 1918. godine došlo zapravo prekasno. Srbi, Hrvati i Slovenci već su bili formirane nacije, a od samog početka nije postajao jasan dogovor šta bi to trebalo ujediniti novu jugoslavensku naciju – zajednički jezik i kultura, kao u Nemačkoj i Italiji, ili državna tradicija, kao u Francuskoj”.
I u tom je smislu Jugoslavija je, možda, propala prije nego što je uopšte bila osnovana.
