Da je opstala bivša SFR Jugoslavija danas bi svi gradovi u njoj bili okićeni trobojkama i crvenim zastavama. Kako te lijepe zemlje više nema na mapi svijeta, nema ni zastave te države na jarbolima. Osim u Budimlji, kod Berana, gdje je trobojka sa petokrakom ponovo podignuta na jarbol.
Danas, dvadesetak godina nakon što je 29. novembar ukinut kao praznik, a više od trideset godina nakon što se raspala SFRJ, zastava bivše Jugoslavije podignuta je na jarbol, koji se nalazi na imanju ispred porodične kuće pokojnog Milutina Miće Popovića- bivšeg učitelja i predsjednika Nove komunističke partije Jugoslavije za Crnu Goru.
Uprkos njegovoj smrti, tradicija obilježavanja 29. novembra na imanju Popovića, nastavljena je zahvaljujući njegovim sinovima- Danilu i Kosti.
Već po tridesetogodišnjoj tradiciji, obilježavanje nekadašnjeg Dana Republike, započinje podizanjem zastave na jarbol, dan uoči praznika koji službeno više niko ne slavi, a nastavlja se današnjim druženjem i sjećanjem na nekadašnji najveći državni praznik i na samu SFRJ.
„Sa ovom aktivnošću, koja je postala tradicija, pokojni otac je započeo onda, kada je prekinuto sa obilježavanjem nekadašnjeg praznika. Onda, kada su trobojke sa petokrakom počele da se uklanjaju sa svih javnih površina i od koje su bježali oni koji su imali najveće materijalne koristi od bivšeg sistema i države. Početkom 90- tih godina prošlog vijeka, pokojni otac je započeo da na našem imanju podiže zastavu na jarbol koji je tada i postavljen. Obilježavanje ovog praznika, koje je trajalo sve dok je bio živ, podrazumijevalo je podiznje zastave na jarbol, a onda bi u našu kuću dolazili njegovi lični, ali i partijski prijatelji i drugovi, sa kojima bi zajedno obilježavao 29. novembar, Dan Republike“, prisjećaju se braća Popović.
Kažu da su nekadašnja obilježavanja praznika od strane njihovog oca i njegovih prijatelja počinjala rano ujutru, podiznjem zastave. Potom bi uz meze i piće evocirali uspomene na bivšu državu i njene ostvarene rezultate, da bi nakon toga započeli pjesmu.
Govoreći šta njima, kao mladim ljudima, znači ovaj datum i koji su im motivi da nastavi očevu tradiciju, Popovići navode da, prije svega, žele da na ovaj način obilježe bivši Dan Republike i tako odaju počast jednom humanijem i boljem sistemu od ovog danšnjeg I jednoj velikoj I lijepoj zemlji koja je predstavljala vrhunac civilizacijskih vrijednosti naroda koji su živjeli u njoj.
„Na ovaj način, moj brat, ja i naši prijatelji, odajemo počast i svim ljudima sa prostora bivše SFRJ koji su poginuli u borbi protiv fašizma. Među ostalima, i mom pokojnom đedu, koji je poginuo 18. jula 1941. godine, kao jedna od prvih žrtava u borbi za oslobođenja Berana. Počast, svima onima koji nijesu žalili da daju život za svoje ideale. A njihovi ideali su bili humanije društvo i stvaranje jednakih šansi za sve. I ono što mnogi danas ismijavaju, to bratstvo i jedinstvo, bio je ideal tih generacija. Koje su, naravno, bile mnogo hrabrije, humanije, plemenitije i u svakom pogledu bolje nego ove naše. Zato i nastavljamo da obilježavamo ovaj datum“, zaključio je Kosto Popović.
S. R.
