Beranski politički sindrom poznat kao odborničke naknade proširio se i na susjednu Petnjicu. Tako se može okarakterisati postupak lokalnih petnjičkih političara koji su, poput beranskih im kolega, koji su to uradili ranije, jednoglasno donijeli odluku o povećanju sopstvenih naknada.
Naime, na posljednjoj sjednici višestranačkog lokalnog parlamenta prisutni odbornici SO Petnjica su jednoglasno donijeli odluku o povećanju odborničkih naknada (čitaj sami sebi) za 100. posto! Ili, ako je lakše za razumijevanje, iznos mjesečne naknade podigli su sebi sa 100. na 200. eura.
Tako je, bez bilo kakve rasprave, sa upitno ispoštovanom procedurom, jer, koliko je poznato, predložena odluka nije imala neophodno Mišljenje, višestranačka Skupština opštine Petnjica, bez ijednog uzdržanog ili, ne daj bože, glasa protiv, donijela Odluku da se iznos odborničkih naknada uveća za duplo. Mašala! Kao u najboljim danima nekadašnjeg „jednoumlja“ koje, nerijetko, isti ti odbornici kritikuju.
Treba reći da za tu odluku nijesu glasali samo odbornici Demokratske Crne Gore, ali ne iz razloga što su skromniji od ostalih kolega ili što razumiju u kakvom je finansijskom i ekonomskom stanju ta siromašna opština na sjeveru države, već što odbornici te partije od ranije ne prisistvuju sjednicama lokalnog parlamenta u Petnjici.
Ali su, zato, svi prisutni odbornici ostalih parija zastupljenih u SO, poput kolega u Beranama, jednoglasno podržali Predlog odluke o podizanju iznosa visine odborničkih naknada. Takođe, u Petnjici, baš kao ni u Beranama prije godinu dana, nije bilo uvodnog slova, replika, kritika... Razlika je samo što su u beranskom lokalnom parlamentu Predlog odluke podinjeli odbornici opozicije. U Petnjici su to uradili odbornici vlasti.
Ukoliko za ovu priliku, makar i na kratko, zapostavimo visinu novčanog iznosa, čak i procenta povećanja, a u Petnjici je odbornicima mjesečni iznos dupliran, ostaje nekoliko stvari koje pomalo zbunjuju. Ili, ukoliko se ima u vidu ukupno ponašanje političara i politike u Crnoj Gori, možda to i nije zbunjujuće, već je takav postupak Petnjičana postao ogledalo želja, htjenja i motiva svih i svakoga da se bave politikom.
Samo i isključivo lična korist. Politika, makar i ona lokalna, pojedincima u toj i u bilo kojoj drugoj opštini, omogućuje da sve ono što su obećali građanima, odbornici ostvare sebi! Sve drugo što kažu o motivima svog političkog angažmana predstavlja samo jadne izgovore. Smiješne floskule i degutantni populizam. Ništa proko toga!
Mada je sjednica na kojoj je donešena odluka o povećanju naknada direktno prenošena putem talasa lokalnog javnog emitera, interesantno je da odluka petnjičkih odbornika nije podigla „previše prašine“ u javnosti. Kako se to sada kaže u političkom žargonu, „prošla je ispod radara“.
Tako su u tišini koja je predstavljala kolektivni muk odbornika, petnjički lokalni političari sami sebe “kaznili” sa 100. eura mjesečnog povećanja. U grobnoj tišini, koja je govorila da su se i sami sramili donešene odluke, glasali su odbornici različitih partija, programa i ideologija isto. Bez obzira da li su dio vlasti ili opozicije. Baš kao u Beranama, ni u Petnjici, ponovimo, nije bilo uvodnog slova po ovoj tački dnevnog reda. Ni replike. Bila je samo tišina. I podizanje ruku od strane svih prisutnih!
Takve odluke, koje se donose „ u tišini“, a jednoglasne su, kakva je nedavno donešena u SO Petnjica, predstavljaju politički model koji, inače, sa sobom nosi i odsustvo određenog moralnog kodeksa u politici. Pokazuje odsustvo pravila ponašanja i sistema vrijednosti koji nema neke posebne sličnosti sa predvidivim sistemima.
U takvim slučajevima, onda, u politici ostaju: iracionalnost, odsustvo etike, pohlepa... Sve sama podsvijest. A, kada u politiku uvedete podsvijest, pa je ukrstite sa prezirom prema moralnim normama, potom podstaknete urođenu ljudsku sklonost ka pohlepi i političkom razaranju, po pravilu, razbijaju se sve institucije. Ostaje samo politička pustoš. U kojoj se građani više i ne žale kako žive.
Iz tog razloga, petnjički lokalni parlament i postaje direktni saučesnik u svakom odustajanju od borbe za život svake porodice koja kolektivno odluči da se iseli. I mada su toga svjesni, odbornici svih političkih partija znaju da srž vođenja politike u tom mjestu nije u vladanju uz ovakvu cijenu, već u povratku na sve ono što u politici predstavlja njenu dušu, ali se, jednoglasno, ne ponašaju tako! Između ostalog, i zbog svojih nadoknada.
No, u ratu svođenja političkih računa većina odbornika u Petnjici, izgleda, smatra da je sakrivena dezorjentisanost građana i beskrupuloznost zakonodavne vlasti dozvoljena ako se ima dovoljno ruku za izglasavanje, a posebno kada je Odluka jednoglasna.
Da se u tom slučaju, možda, i ne vidi otimanje sve više novca i ostalih lokalnih resursa građana za sve uži krug ljudi! U ovom slučaju, odbornika.
Da se ne vidi ni ovaj njihov uspješan pokušaj manipulacije sistemom. I to jednoglasni!
Saša Radunović
