Najavljeni investicioni ciklus vrijedan 53. miliona eura obradovao je građane Berana. Isto tako, izazvao je i nedoumice kada će početi radovi na najavljenim infrstrukturnim objektima, a još više i za koji vremenski period se planira realizovati.

I dok građanima Budve “rastu zazubice” od ljubomore na iznos predviđenih ulaganja u Berane, a Podgoričani razmišljaju da prodaju stanove u Glavnom gradu i presele u grad na Limu, iz Opštine Berane, kao ni od strane Vlade Crne Gore ili ministarstava, nema podatka o planiranoj dinamici izvođenja radova, ni u kojem vremenskom periodu će se okončati radovi na planiranim projektima u Beranama.

A sumnju u realizaciju najavljenih investicija u Beranama izazvala je nedavna odluka Vlade Crne Gore da, kako je navedeno, “privremeno, tokom ove godine”, odustane od realizacije više od 50 projekata koji su trebali da budu podržani novcem iz kapitalnog budžeta države.

Na tom spisku, pored ostalih, našlo se i više onih koji su bili najavljeni za realizaciju na području Berana. Kako je tom prilikom saopšteno iz Vlade, “sredstva predviđena za realizaciju predviđenih projekata, u ukupnom iznosu od 22.650,000 eura, biće preusmjerena na druge kapitalne projekte”.

“Izgradnja i rekonstrukcija vrtića u Beranama i Ulcinju, Zbog usporene dinamike realizacije projekta rekonstrukcije i nadogradnje Doma zdravlja Berane, za druge projekte će se preusmjeriti 300.000 eura prvobitno planiranih za tu namjenu. Novac planiran za novi Urgentni centar i dnevnu bolnicu KBC Berane (400.000 eura) zasad neće biti upotrijebljen u tu namjenu, kao ni 390.000 eura planiranih za operacioni blok te zdravstvene ustanove”, zvanično je obrazloženo iz Vlade.

Samo za izgradnju vrtića u Beranama sa pristupnom saobraćajnicom bilo je predviđeno ulaganje od 5.200,000 eura, pa, ukoliko vladina odluka ostane nepromijenjena do kraja godine, odnosno, ukoliko se pomenuti dio projekata izmjesti iz kapitalnog budžeta za 2026-u za narednu godinu, investicioni plan će “kalirati” za, približno, cifru koja se opasno približava iznosu od desetak miliona eura. 

Uz to, ni do danas, ni sa jedne zvanične adrese, nije saopšten podatak: “Kada, tačno, počinje realizacija najavljenih investicija, koliko traje taj investicioni ciklus i kada se okončavaju radovi na pomenutim projektima?” Ako se još podsjetimo, da lokalna uprava tokom prošle godine nije realizovala planirana ulaganja u iznosu od tri miliona eura, već je ta sredstava prebacila u Budžet za 2026. godinu, onda je najava o ogromnim investicijama pod opravdanom sumnjom.

Iz tih, ali i drugih razloga, smirujuće ne djeluje ni raspisani Javni oglas za izvođača radova objekta novog Dječjeg vrtića. Projekta od čije je realizacije Vlada, samo desetak dana prije raspisivanja Oglasa, zvanično najavila odustajanje za 2026 godinu.

U tom slučaju, tek probuđeni optimistički duh sve manjeg broja Beranaca da njihovo mjesto može da krene putem oporavka dodatno bi splasnuo i to bi predstavljalo novo razočarenje za građane nekada treće opštine u Crnoj Gori po razvijenosti.

Jer, najopasniju promjenu našeg vremena predstavlja to što su Beranci izgubili svjedoke. Posebno u politici. Nekada je realizacija obećanja političkih partija, a posebno lokalne uprave ili Vlade bila spora, ali je imala trag. Papir i potpis, kada nešto počinje da se gradi, koliko košta i kada se završava.

Danas, na žalost, tehnologija vladanja je umjesto realizovanja obećanog, postala mašina za uvjerljivost. A ona je opasnija od prevare. Iz razloga, što se prevara može prepoznati. Uvjerljivost je fiktivna.

Zato Beranci i žive u paradoksu: imaju najave sa politički najznačajnijih adresa na lokalnom i državnom nivou, a raste osjećaj da ništa nije pouzdano. A kad sumnja postane navika, sada već decenijska, društvo se ne raspada spektakularno već tiho.

Kroz odluku tipa „neću da stanem iza obećanja”, ili “završićemo obećano naredne godine” ili … Tako nestaje najvažnija institucija koju nijedan zakon ne može da zamijeni- povjerenje.

A ono- povjerenje, nije sentimentalna kategorija. Povjerenje je infrastruktura. Ono predstavlja politički život. Ukoliko ga izgubite, onda i najjednostavniji dogovor postaje pregovor. To je, bar, prosta računica.

U ovom mjestu se to već godinama vidi potpuno jasno. Nema više riječi, ni obećanja. Sada, umjesto riječi i obećanja, u bilo kakvom poslu svi traže „garancije”. U takvom političkom okruženju čovjek postaje ciničan ili naivan. A, obje solucije predstavljaju poraze- cinizam ubija mogućnost, naivnost biva kažnjena.

Iz tog razloga, u beranskim političkim krugovima, najvažniji ljudski resurs ne mora biti kreativnost, već integritet. Jer se kreativnost može simulirati. Integritet ne može. On predstavlja ono što ostaje i kada se ugase svjetla u političkoj areni, kad nestane birača u blizini…

Neko će reći: lijepo to zvuči, ali život je grub. Tačno. Znam to. Znam da samo jedna politička odluka može da košta. Ali sam isto tako naučio da se sigurnost ne gradi parolama, već malim pravilima tipa: ne obećavaj ono što ne možeš.

Političko Berane danas liči na kuću u kojoj stalno zvoni alarm: nezaposlenost, iseljavanja, negativni demografski trendovi… No, kada alarm traje dugo, čovjek ne postaje hrabriji, već ogugla. To je rizik navikavanja. I u tom slučaju, čovjek prestane da razlikuje važno od hitnog.

U ovom mjestu, investicije i realizovanje obećanog predstavljaju hitnost! Ulaganja i poštovanje date riječi, građanima predstavljaju „sigurnost”. Ne samo materijalnu, već onu koja stvara osjećaj da ovdje dugo čekano “sjutra”, konačno, ima smisla. Jer je prethodni vijek za Berance bio vijek velikih ideja. Borbu za samostalnost ili zajedničke države. Za kapitalizam ili socijalizam…

Za razliku od njega, ovaj  će biti vijek onih sitnih odluka koje djeluju nevažno, a upravo takve grade povjerenje između političara i građana. Između obećanja i nade.

Iz tog razloga, beranskim lokalnim funkcionerima i političarima sa državnog nivoa, treba poručiti: ne obećavajte previše. Posebno ne, u slučajevima kada ne znamo ni kada ćete obećano realizovati. Ne obećavajte nikako ono što ne možete da realizujete.  

Za optimizam građana, za njihove nade da u ovom mjestu mogu planirati svoj život, za bolju budućnost ovog grada, treba djelanje i ponašanje koje najbolje opisuje jedna, danas, staromodna riječ- “mjera”.

Mjera u radu! Mjera u političkoj ambiciji! Mjera u sopstvenom hvalisanju! Mjera u najavljenim investicijama! Nemojte se plašiti nje. Mjera ne predstavlja odustajanje.

Ona je kraljica karaktera!

S. Radunović

Preuzeto iz 39. broja časopisa “Nova Sloboda”