“U manastiru Đurđevi stupovi u Beranama uz prisustvo nekoliko hiljada vjernika danas je održano ustoličenje vladike Metodija za episkopa Budimljansko-nikšićke eparhije Crkve Srbije. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije.
Uvodjenju u tron vladike Metodija prisusutvovali su episkop Crnogorske pravoslavne crkve Boris Bojović, Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić, Nadbiskup barski monsinjor Rok Đenlošaj i Vrhovni rabin Crne Gore Moša Prelević. Bio je prisutan cjelokupan državni vrh Crne od predsjednika Republike, premijera, predsjednika Skupštine do ministara i poslanika, kao i gradonačelnik Berana ali i sve njegove kolege iz gradova koji pripadaju eparhiji Budimljansko-nikšićkoj.
Prisustvovali su i predsjednik Vlade Srbije i ministar spoljnih poslova. Povodom ustoličenja Metodija, doputovali su i svojim prisustvom uveličali događaj predstavnici gradova i opština sa kojima je Berane pobratim, pa su tako bili prisutni: gradonačelnici Subotice i Vrnjačke Banje, te delegacije Čukarice iz Srbije, Zavidovića iz BIH-a, Staro Nagoričane iz Makedonije, Peći sa Kosova, Teramo iz Italije, Adane i Ćili iz Turske, Eš sir Alzet i Dudelanž iz Luksemburga i Kostromske oblasti iz Rusije.
U svojoj besjedi vladika Metodije je rekao da će činiti sve da širi ljubav među ljudima , da će biti posvećen samo tom cilju te da je predložio episkopu Borisu Bojoviću , da Crkva Srbije i CPC zajednički izgrade manastir u Andrijevici koji će biti hram ljubavi, sloge i mira Srba i Crnogoraca. Ovaj predlog Vladike Metodija dočekan je sa oduševljenjem među okupljenim vjernicima , pa je limskom kotlinom iz hiljadu grla odjeknulo „Dostojan“.“
Dok sam prije dvije decenije radio kao dopisnik „Dana „ iz Berana, ostala mi je neostvarena želja da jednog dana redakciji pošaljem ovakav tekst. Kao predsjednik Opštinskog odbora Liberalnog Saveza vjerovao sam da mogu dati veliki lični doprinos pomirenju Srba i Crnogoraca , da se jednom za svagda okončaju podjele i da je jedan takav tekst sa intronizacije srpskog vladike moguć.
Nažalost, sve ono što se dešavalo na Cetinju, me je uvjerilo koliko sam bio naivan i da takav tekst za mog života neće biti odštampan i objavljen. Ko god je rođen u Crnoj Gori, bio on vjernik CPC ili Srpske crkve, bio Srbin ili Crnogorac , gledajući šta se dešava na Cetinju osjećao je stid i sramotu. Definitvno mi smo jedno primitivno i nezrelo društvo u kojem je dijalog nemoguć .
Nije ni čudo što nijesmo članovi Evropske Unije, jer ovakvi kakvi jesmo nikome ne trebamo. Treba svi da pognemo glave, da se stidimo i stavimo prst na čelo i zapitamo se- Kakvu Crnu Goru ostavljamo u nasljeđe svojoj djeci? Možemo li razgovarati o nečemu i postići konsenzus ili ćemo cijeloga života zaključivati da se slažemo da se ni oko čega ne slažemo?
Ko je kriv za sramotu na Cetinju? Svi mi! Svi smo utkali sebe u one strašnje cetinjske slike! Nema nevinih. Ipak, dužni smo i da kažemo istinu. Tri najveća krivca su Milo Đukanović, Zdravko Krivokapić i Jovan Mićović. Ta, tri Nikšićana su 5.septembra osramotili Crnu Goru zanavijek.
Jedan trodecenijski diktator odjeven kao da je krenuo u Kavač ili Škaljare a ne na sveto Cetinje, jedan premijer koji jedno govori ujutru, drugo na podne a treće uveče i jedan sujetni episkop koji sve radi samo ne širi ljubav među ljudima i kojem je najbitniji on, su tri karikaturalna lika koji nažalost zabaviše o jadu cijelu Crnu Goru.
Moramo doći do kompromisa da nas oni ne brukaju, a da mi razgovaramo i potpisujemo dogovore koje ćemo poštovati. Druge nam nema. Ili ćemo postati pristojni ili ćemo ostati avetinje kojima se cijeli svijet smije. Nek neko novo vrijeme počne od mene, Crnogorca, liberala, kojem će kad dođe sudnji dan opelo u Zabrđu služiti svještenik Crnogorske pravoslavne crkve – Gospodine Metodije Ostojiću, dobrodošli u Berane i Andrijevicu.
Nadam se da ćete raditi sve ono što vaš prethodnik nije radio i širiti ljubav i da nećete raditi ono što je on neprestano i jedino radio-proizvodio podjele i da ćete shvatiti da su vam Boris Bojović i ilija Bakić braća a ne neprijatelji. Da ćete poštovati Crnogorce i Vasojeviće i da nećete nikom drugom služiti no Bogu i Crnoj Gori.
Da nećete mijenjati običaje u Vasojevićima kao što je vaš prethodnik perfidno pokušavao. Želim vam puno uspjeha u pastirskom radu, da osjetite cijelim svojim bićem Berane, Andrijevicu i Vasojeviće, da ćete poštovati različitosti, da djelujete iz dobre i pozitivne energije, i da je umnožavate na radost svih, i neka vam Bog podari sreće i zdravlja.
Ilija Bakić
Autor je bivši novinar Dnevnog lista “Dan” i bivši predsjednik OO LSCG Berane
