Moj prijatelj Braho još prije petnaestak dana imao je informaciju da u drugom krugu predsjedničkih izbora neće biti političkog duela Đukanović- Spajić, a da će budućeg predsjednika Crne Gore odrediti Aleksandar Vučić- predsjednik Republike Srbije! Dok smo ispijali kafu, to mišljenje je dobio od potpisnika ovih redova.

Obrazlagao sam to političkim vezama aktuelnih predsjednika Crne Gore i Srbije, potrebama kandidata DPS-a, bio to Đukanović ili neko drugi iz te partije, da u direktnom duelu nema za rivala Spajića, kao i da je takav rasplet i prije samog održavanja izbora, osim za Đukanovića, bitan za Andriju Mandića- kandidata DF-a. S druge strane, smatrao sam, poteze Vučića sve više diktiraju geopolitička dešavanja, kao i sve veći pritisak zapadnih država na poteze službene Srbije.

Nakon odluke Državne izborne komisije (DIK) o odbijanju kandidature Milojka Spajića- lidera Pokreta „Evropa Sad“ i glavnog kandidata za pobjednika izbora zakazanih za 19. mart, razmišljanje jednog građanina o tome koga neće biti na listi kandidata za predsjednika Crne Gore, odlukom DIK-a, potvrđeno je.

Da će to razmišljanje biti krunisano pomenutom odlukom bilo je jasno kada je iz Srbije stigao odgovor na upitnik DIK-a da li Spajić ima prijavljeno prebivalište u toj državi, a kojim je potvrđeno da lider Evrope Sad ima taj status. I ne samo zbog sadržine odgovora, već zbog datuma kada je odgovoreno na to pitanje. Potvrda o Spajićevom mjestu boravka u Srbiji stigla je DIK 15. februara. U vrijeme državnog praznika Srbije! Jer se 14. I 15. februara u Srbiji ne radi, usljed obilježavanja praznika Dana državnosti. I upravo tada, tokom neradnog dana, državni organi Srbije su, izgleda po hitnom postupku, DIK-u dostavili traženi odgovor. Malo čudno? Možda, apsurdno?

Ali da apsurd bude očigledniji, a državni organi Srbije u ovom slučaju budu još revnosniji u saradnji, postalo je jasno u subotu veče, u vrijeme zasijedanja DIK-a, kada je trebalo da se potvrdi ili odbije Spajićeva kandidatura. I tada je stigao odgovor državnih organa Srbije na pitanje DIK-a o Spajićevom posjedovanju državljanstva Srbije. Odgovor je, opet, stigao neradnog dana- subota 18. Februara!

Brzi i zvanični odgovori iz Srbije, proslijeđeni u skoro rekordnim rokovima, pa su oba stigla i tokom neradnih dana, možda i ne bi čudili da su stigli u nekim politički relaksiranijim vremenima i boljim odnosima političkih elita dvije države. No, imajući u vidu činjenicu da iz Srbije nijesu stizali nikakvi odgovori po ovakvim i sličnim zahtjevima ( treba imati u vidu da se, na primjer, o stanju Svetozara Marovića- bivšeg ideologa DPS-a i osuđenog šefa organizovane kriminalne grupe, godinama ne postupa po zahtjevu nadležnih državnih organa Crne Gore, kao i da je ovo prvi odgovor o posjedovanju dvojnog državljanstva Crne Gore i Srbije), onda stvari postaju mnogo jasnije. Dobijenim odgovorom, ozbiljan kandidat na izborima za predsjednika Crne Gore je eliminisan iz trke prije nego što je ona i počela.

Bez obzira na sve one koji su bili zainteresovani da Spajić ne učestvuje na ovogodišnjim predsjedničkim izborima, pravno, moguće je, i nelegitimnog zahtjeva DIK-a, kao i ekspeditivnom ponašanju državne administracije Srbije na upućeni zahtjev iz Crne Gore, za (ne)zasluženu eliminaciju iz izborne trke, lider Pokreta „Evropa Sad“ može i mora da se ljuti samo na sebe. Jer je, izgleda, vjerovao da će mu konkurenti (prije svega iz DPS-a i DF-a) „progledati kroz prste“. Ili je, na krilima uspjeha na nedavnim lokalnim izborima, možda, bio samo mnogo bahat.

Sada se postavlja pitanje, šta eliminacija Spajića iz izbora mijenja u namjerama i strategijama potencijalnih mu protivkandidata i političkih subjekata koji namjeravaju da ih podrže. U realitivno kratkom periodu koji je ostao do predavanja kandidatura i održavanja predsjedničkih izbora, prostora za razne političke kombinacije, ipak, ima dosta. Od one da „Evropa sad“ stane iza kandidature nekog drugog funkcionera, do toga da iz Pokreta pozovu svoje birače da glasaju za kandidata neke druge, njima bliske partije.

Imajući u vidu da će u predsjedničkoj trci učestvovati, najmanje, pet kandidata: Andrija Mandić (DF), kojem je kandidatura već potvrđena, Goran Danilović (Ujedinjena Crna Gora), čija je kandidatura predata DIK-u, Draginja Vuksanović (SDP), te podrazumijevajućeg učešća kandidata DPS-a i Demokratske Crne Gore (DCG).

Pored toga, namjere o učešću svojih kandidata iskazalo je još nekoliko političkih subjekata (BS, Demohrišćanski pokret, LP...) pa je  i dalje mnogo špekulacija, a prostora za političku trgovinu partijskih vođstava još i više.

Posebno u slučaju ako Pokret Evropa Sad u ne kandiduje nekog drugog funkcinera za predsjedničku trku, a za to još ima vremena. U tom slučaju se otvara pitanje, kome će svoje povjerenje dati oni građani koji su planirali da podrže „suspendovanog“ Spajića.

Drugi krug

Ono što je sigurno, jeste da u ovom i ovakvom rasporedu snaga, za razliku od izbora 2008 ili 2018. godine, kada su Filip Vujanović i Milo Đukanović izabrani u prvom krugu, ovog puta toga neće biti. Kako iz razloga što sada nema tako dominantne političke ličnosti i partije kao što je to bilo prije pet ili 15. godina, tako i iz razloga što će svaki kandidat „podići“ izlaznost na birališta, a samim tim i broj glasova koje je neophodno osvojiti kako bi se došlo do magične cifre od neophodnih 50% osvojenih glasova od broja izašlih na birališta.

U ovakvom političkom stanju i ovom trenutku nije preporučljivo baviti se analizama ko su najozbiljniji kandidati za prolaz u drugi krug predsjedničkih izbora, ali je jasno da će iz, uslovno rečeno, oba bloka- parlamentarne većine iz 2020. godine i takozvanog suverenističkog, naći se po jedan kandidat. I dok se za „suverenističkog“ kandidata sa sigurnošću može reći da će biti onaj kojeg predloži DPS, neizvjesno je ko će mu biti protivkandidat.

Uprkos tome što će „Evropa Sad“ iz ove krize izaći oslabljena u odnosu na prije dvadesetak dana, postavlja se pitanje da li će ona podržati nekog od onih koji će se naći na izbornoj listi, ili će, možda, narednih dana zvanično izaći sa imenom svog novog kandidata. Ukoliko bude imala svog kandidata, onda je sigurno da će to biti Jakov Milatović- nosioc liste „Evropa Sad“ na nedavno održanim lokalnim izborima u Podgorici. Ako bude tako, Milatović neće biti autsajder, ali će na izborima biti sa manjim šansama na uspjeh u odnosu na priliku koju je imao njegov partijski drug. A koju je sam prokockao.

Prema započetim aktivnostima, medijskoj eksponiranosti, snazi političkih subjekata i infrastrukture koja stoji iza njihove kandidature, pored Milatovića, kao oni koji mogu proći „rešeto“ prvog kruga, treba gledati na Andriju Mandića i kandidata DCG. Za njihov plasman, kao i u slučaju Spajićeve kandidature, ne treba ispustiti iz vida ulogu koju će imati predsjednik Srbije, odnosno podršku koju će od njega imati neko od pomenutih.

U takvoj konstelaciji snaga, a treba imati u vidu da DPS još nije ozvaničio Đukanovićevu kandidaturu, u slučaju da on to ne bude, kandidat te partije će, skoro je izvjesno, biti gradonačelnik Podgorice, Ivan Vuković.  

No, ono što je najzanimljivije jeste pitanje: šta se dešava i kolike su šanse na uspjeh bilo koga od pomenutih, ukoliko Đukanović, kao višedecenijski politički autoritet, ipak, odluči da po treći put bude kandidat za predsjednika Crne Gore.

Analizirajući učestale poraze DPS-a na svim izborima održanim od avgusta 2020. Godine do danas, te poteze koje je u prethodne tri godine povlačio aktuelni predsjednik Crne Gore, u jednoj od prethodnih kolumni autor ovog teksta je napisao „teško DPS-u sa njim, bez njega još teže“, a to će pokazati i izbori 19.marta.

Nije sporno da je Đukanović lider takozvanog „suverenističkog bloka“ i političar koji može osvojiti najveći broj glasova tog dijela političkog miljea. Ali, isto tako, on je i političar koji će, neminovno, do maksimuma homogenizovati sve političke partije većine iz 2020. godine i izvesti na birališta njihove glasače.

U slučaju Đukanovićeve kandidature, nije sporno da će on u prvom izbornom krugu osvojiti najveći broj glasova i da će ostvariti pristojnu prednost u odnosu na rivala koji će mu se suprostaviti u drugom krugu. Jer, upravo iz razloga oštre polarizacije političke javnosti po pitanju Đukanovića, pitanje je da li on u drugom krugu izbora može očuvati prednost iz prvog, jer je limitiran mogućnošću osvajanja dodatne podrške neophodne za uspjeh.

Jer, ukoliko na izborima ne bude kandidata BS-a već glasači te partije podrže Đukanovića i u prvom krugu, on bi drugog aprila mogao da računa na dodatnu podršku 80- tak posto onih koji će podržati Draginju Vuksanović i nekoliko hiljada naših građana iz dijaspore, čije se učešće može očekivati tek u drugom krugu izbora.

A onda se postavlja pitanje, da li bi to bilo dovoljno za pobjedu. Posebno u slučaju, ako bi svi subjekti parlamentarne većine iz 2020. godine složno i iskreno stali iza kandidata koji mu bude protivkandidat. Na njegovu sreću, to je teško očekivati. Bar danas tako  izgleda.

S. Radunović