U vrijeme masovne svjetske histerije, u vrijeme raznih podjela, u jeku previranja političkih, ekonomskih i društvenih prilika i neprilika u svijetu, ali i kod nas u Crnoj Gori, u vrijeme vrtoglavog rasta cijena koji je u većini slučajeva sasvim neopravdan, u vrijeme kad moral doživljava svoje teške dane, iskrao se iz sveg tog vrtloga jedan na prvi pogled običan događaj, ali istovremeno i veoma neobičan.
Kao kad se, recimo, putnik namjernik rano u zoru iskrade iz kuće da ne razbudi ukućane ili kao kad se djeca iskradu iz kuća da bi igrali svoje igre - naime, upravo na Vidovdan, nekadašnji učenici i učenice čuvene beranske gimnazije iz generacije školske 1956/57. godine, sastali su se u svojim Beranama da proslave 65 godina otkako su okončali srednjoškolsko učenje!
Pozivu za druženje i viđenje se nijesu, naravno, svi odazvali - neko se nije mogao pojaviti zbog zdravstvenih tegoba i bremena godina koje otežano nose na svojim plećima, neko je bio spriječen zbog drugih opravdanih razloga, ali je među njima i onih koji i ranije nijesu bili previše voljni za takva druženja, iz njima samo poznatih razloga, što, uostalom, nije nešto novo ili nepoznato.
Međutim, nikakve prepreke nijesu postojale da se u gimnazijskoj zgradi, na prozivci, ne pojave Slavka Lončarević, Nada Đurašković, Miloje Vuković i Miomir-Miko Pajković. Njihovo prisustvo je bilo sasvim dovoljno da okupljanje i uspije i da se ovakav značajan čin, a ujedno i prvi, što se tiče zbira ljeta, u istoriji beranske gimnazije i školstva uopšte, označi na jedan pravi način.
Nekadašnje maturante je u ime predstavnika ove beranske školske ustanove dočekala Ljerka Petković, profesorica književnosti, koja je poželjela dobrodošlicu i preuzela ulogu domaćina; poslije minuta ćutanja u znak odavanje pošte preminulim školskim drugovima i predavačima, prisutnim su se obratili Slavka Lončarević i Miomir-Miko Pajković, ujedno i pokretači ovog druženja, koji su na tanan i lirski način obnovili uspomene na đačke dane.
Posebno su se osvrnuli na činjenicu da im, pored ostalih, mnogo nedostaje njihov profesor, s kojim su se družili prigodom proslave 60 godina od maturiranja, akademik dr Miomir Dašić, koji je, u međuvremenu, usnuo u Gospodu, kao i Jovan Laban, porijeklom iz Gračanice, koji živi u Smederevskoj Palanci, koji je do poslednjeg trena, uprkos porodičnoj tragediji koja ga je zadesila prije nešto više od godinu dana ( smrt sina jedinca) mislio da će uspjeti da stigne u svoj zavičaj i da vidi svoje drugove i drugarice.
Međutim, dobrodušni i mirni Jovo, ovog puta je ostao opravdano u Smederevskoj Palanci, ali se zato tog dana u više navrata čuo putem telefonskog javljanja sa svojim školskim drugovima i drugaricama.
U nastavku, svoje prigodne pjesme recitovali su pjesnici Ljerka Petković i Darko Jovović, a oni i književnik Milija Pajković poklonili su slavljenicima svoje knjige.
Poslije obilaska učionica, kabineta i biblioteke svi su se uputili ka obližnjem Lušcu, gdje su obišli destileriju i fabriku za proizvodnju sokova i džemova sa sušarom, vlasništvo upravo Miomira Pajkovića, koji pokazuje svojim djelom da se neko i u tako poznim godinama može ozbiljno baviti takvim poslovima. Pajković je svojim nekadašnjim saborcima što se učenja i druženja tiče uručio pakete svojih proizvoda.
I, konačno, kao što je to i običaj, druženje je nastavljeno u jednom od beranskih restorana, uz obilnu hranu i piće i naravno uz priče koje su nicale same do sebe.
Slavka Lončarević ( djevojački Bogavac), profesorica biologije, nekadašnji omiljeni predavać i u beranskoj Drugoj osnovnoj školi, kao i u Beogradu, Nada Đurašković (djevojački Joksimović), profesorica istorije, koja je svoj pedagoški rad započela daleke 1961. godine upravo u beranskoj gimnaziji, Miloje Vuković, diplomirani pravnik koji je radni vijek proveo u Paraćinu, a vratio se u svoje Berane i Zaostro, kao i dr Miomir-Miko Pajković, diplomirani mašinski inženjer i neumorni pregalac, na pravi način su pokazali i dokazali da su vječiti mladići i djevojke beranske gimnazije!
Tekst i foto: Milija Pajković
