Nakon Drugog svjetskog rata, u Ivangradu, gdje su svi vidali po neku svoju ranu, bilo je mnogo manje mržnje kad je za nju bilo mnogo više razloga. Tih teških poslijeratnih godina Dom narodnog zdravlja uspješno su vodila dva vrsna čovjeka i ljekara, sasvim suprotnih političkih uvjerenja.

Budimljanska župa je bila „stožer Raške zemlje i kitna joj perjanica“, kako ju je knjaz Nikola opjevao. Ona je to zaista bila, kako u teritoririjalnom, tako i u kulturno-političkom pogledu.

Berane i Crna Gora ostali su bez Milovana Miša Koraća, dugogodišnjeg istaknutog poslenika kulture koji je preminuo u 72. godini posle kraće bolesti.

Nikola Makijaveli bilježi izvjesnu pravilnost istorije u svom “Vladaocu”. On sa laganim nagovještajem ironije izjavljuje da "svi naoružani proroci pobjeđuju, a nenaoružani propadaju". Međutim, nema pravila bez izuzetaka. Istorija je više puta pokazala da su nenaoružani proroci u pravu. Obično sa zakašnjenjem, ali ne manje naglašeno.

Ko nije gledao televizijsku dramu, poetsku ispovijest, sonet o najčuvenijoj generaciji srpskih intelektualaca "Šešir profesora Koste Vujića", jednog od naših najpoznatijih pjesnika, satiričara, romanopisaca, hroničara i dramskih pisaca Milovana Vitezovića, taj kao da nikada nije provirio u tu čudesnu kutiju svijeta i kao da za njega ne postoji.

Predsjednik VladeZdravko Krivokapićoglasio se saopštenjem za javnost povodom rekonstrukcije Vlade Crne Gore. Dostavljeno saopštenje Espona prenosi integralno.

Žena u crnini, slaba, mršava i tanka, vraća se putem ka Gnjilom Potoku, sama. Gladna i tužna. Ostaje danas pod zlim Trešnjevikom, a djeca odoše svojim putem, početak je školske godine, idu nekud daleko, otrgla su se iz njenog pogleda i zna da će doveče prisluškivati da li dišu pod ponjavama, znoje li se, ali ih neće čuti.