Upravo u ponedjeljak, u zoru, na dan Svetog Simeona Mirotočivog, duša svještenika Dragana Ristića, protojereja stavrofora, beranskog omiljenog prote, iznenada je zalepršala ka Edemskom vrtu, ostavši u ovozemaljskom životu samo pedeset i pet ljeta!

Da nekom prilikom,  jedan  bošnjački visoki lokalni funkcioner sa odabrane liste, ne podsjeti na vrijeme opanaka, onih pravljenih od kože volujskih glava, prepletenih vještim lanenim vezom,

Ima neki Ratko koji je zbog strašnih zločina izvšrenih nad ljudima druge vjere i nacije, presudom medjunarodnog suda proglašen krivim i osudjen na doživotnu zatvorsku kaznu.

Dobar glas se daleko čuje. Loš još dalje. A glas koji su Beranci čuli nakon objavljivanja projekata Kapitalnog bužeta Crne Gore za 2024. godinu predstavljao je „bombu“! I izazvao reakciju lokalne uprave. Snažnu poput praska petarde! Koje se niko ne plaši.

Teškom zlobniku, neposlušniku, nepopravljivoj duši, ili čovjeku koji se po mnogo čemu, možda greškom desio na ovome svijetu, ne može se desiti  a da u najtežem ili nekom svom odsutnom trenutku, svjesno ili ne, ne pomene majku, prije svega Svevišnjeg.

Niko ne može da mrzi pametne kao budale

Četiri i po mjeseca nakon okončanih izbora, konačno se privodi kraju proces formiranja 44. Vlade Crne Gore. A u tih više od 130. dana od izbora održanih 11. juna, sportskim rječnikom kazano, gledali smo utakmicu o kojoj bi se moglo pisati cijeli dan.