Soba broj 119 u Studentskom domu na Zvezdari, u ulici Bana Ivaniša, bez broja, u drugom bloku, bila je tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka jedna sasvim posebna prostorija, sa posebnim stanarima. Kako su te sedamdesete godine bile treperave kao zvezdarske zvijezde, tako je i ta soba bila, upravo takva, sva treperava i lelujava.

Nije nestao voljom ljudi, opštinskom ili gradskom odlukom, uredbom vlade, već su ga prognali novo vreme, drugačiji običaji i navike

Da bi nastala neka zanimljiva priča mora da se javi i klica iz koje će i izniknuti, slično kao i kod svake biljke, dobro i provjereno sjeme i eto dobrog i zdravog ploda - dobra zamisao i iz nje izlete pitke priče, a da li, i koliko dobre, to ocjenjuju oni koji umiju da ih čitaju kako treba i koji umiju da ih shvate i razaznaju!

Domaćinstvo Milonje Lekića su osjetili i poštovali neki od najvećih svjetskih državnika XX vijeka, ali i brojne domaće i svjetske zvijezde iz oblasti kulture i sporta.

Svako odvajkada nosi u sebi svoje snove, svako voli da o nečemu sanjari, što je dobro i pohvalno - snovi znaju i te kako da postanu pokretački motiv nekog bića. Često se ti snovi ne ostvare i ostaje žal zbog toga, čak i praznina u srcu, ali se neki i obistine, ma koje prirode bili!

Sa ivangradskog aerodroma se odvijao civilni vazdušni saobraćaj. Današnje Berane nema ni autobusku stanicu! To „civilizacijsko“ kretanje možda i najslikovitije pokazuje koliko je u prethodnih 30. godina propao jedan od nekadašnjih industrijskih, kulturnih i sportskih centara Crne Gore.

Najveće tajne neke kuće ili zgrade kriju se isključivo na tavanu ili, pak, u podrumu! Dakle, na zemlji ili u vazduhu! Naravno, može se reći i u zemlji, jer su mnogi podrumi ukopani pravo u nju i oni su ponajbolji za skladištenje i čuvanje pojedinih namirnica, voća, a i ostale zimnice.